Ovaj sveti dan, obeležen postom i molitvama, predstavlja najdublji izraz tuge u jevrejskoj tradiciji, ali i nadu u buduće iskupljenje i obnovu. Vernici širom sveta okupljaju se u molitvi, prisećajući se razaranja hramova i patnje kroz vekov, a oni u Jerusalimu obavezno posećuju Zid plača
Jevrejska zajednica širom sveta danas obeležava Tiša beav, jedan od najsvetijih i najtužnijih dana u judejskom kalendaru, kada se Jevreji prisećaju najdubljih rana svog naroda. Tiša beav, što u prevodu znači "Deveti av", obeležava se devetog dana meseca ava prema hebrejskom kalendaru i predstavlja dan kolektivnog žalovanja za razaranje prvog i drugog hrama u Jerusalimu, kao i za druge katastrofe koje su zadesile jevrejski narod kroz istoriju.
Profimedia
Obeležavanje praznika Tiša beav
Ovaj dan nije samo podsećanje na prošlost, već i trenutak dubokog preispitivanja i duhovnog iskupljenja. Prema verovanju, razaranje hramova kazna je zbog greha naroda, i stoga Tiša beav predstavlja priliku za pokajanje i molitvu, sa nadom da će Gospod oprostiti i doneti obnovu.
Poseban značaj ovog dana ogleda se i u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača, jedinog preostalog dela Drugog hrama, gde se Jevreji mole i oplakuju gubitak svetinje. Zid plača postaje mesto gde se susreću tuga i molitva, gde se izražava najdublja patnja, ali i iskrena nada u obnovu svetog hrama. Tu, pod svetim kamenom, vernici podižu svoje molitve ka nebesima, nadajući se da će dan iskupljenja doći.
Tiša beav je dan strogog posta, koji počinje uveče prethodnog dana i traje 25 sati. Jevreji se u ovom periodu uzdržavaju od jela, pića, pranja, nošenja kožnih cipela i bilo kakvih zadovoljstava, kako bi se potpuno posvetili žalovanju. Čitanje knjige „Plač Jeremijin“, koja opisuje razaranje Jerusalima, centralni je deo obreda. U sinagogama se knjiga čita u mraku, dok okupljeni sede na niskim klupama ili podu, kao znak žalosti.
Profimedia
Poseban značaj ovog dana ogleda se u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača
Ministarstvo za verska pitanja Izraela naglašava da je ovaj dan posebno značajan za očuvanje nacionalnog identiteta i kolektivne memorije naroda. Rabini širom sveta govore o važnosti ovog dana, pozivajući vernike da se sete prošlosti, ali i da gledaju ka budućnosti, sa verom u obnovu.
Tiša beav nije samo dan tuge, već i dan nade. U Talmudu se navodi da će se upravo na ovaj dan, kada je hram uništen, roditi Mesija, koji će doneti konačno iskupljenje i obnovu. Ova dvostruka priroda Tiša beava – žalost i nada – duboko je ukorenjena u jevrejskoj duhovnosti.
Dok se Jevreji danas sećaju razaranja, oni u svojim molitvama izražavaju i nadu u budućnost, u obnovu Jerusalima i hramova, i u dolazak mesijanskog doba. Tiša beav je tako most između prošlosti i budućnosti, između bola i vere, između ljudske patnje i Božjeg milosrđa.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Izraelski ministar govori o širenju prisustva vernika i mogućnosti stalne molitve, dok rabin Volfson ovaj trenutak opisuje kao ispunjenje višemilenijskog očekivanja jevrejskog naroda.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Kamen temeljac je naziv za stenu koja se nalazi ispod Kupole na steni, islamskog svetilišta koje je po toj steni i dobilo ime a koje je smešteno na Hramovnoj gori, brdu u Starom gradu Jerusalima.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.