Ovaj sveti dan, obeležen postom i molitvama, predstavlja najdublji izraz tuge u jevrejskoj tradiciji, ali i nadu u buduće iskupljenje i obnovu. Vernici širom sveta okupljaju se u molitvi, prisećajući se razaranja hramova i patnje kroz vekov, a oni u Jerusalimu obavezno posećuju Zid plača
Jevrejska zajednica širom sveta danas obeležava Tiša beav, jedan od najsvetijih i najtužnijih dana u judejskom kalendaru, kada se Jevreji prisećaju najdubljih rana svog naroda. Tiša beav, što u prevodu znači "Deveti av", obeležava se devetog dana meseca ava prema hebrejskom kalendaru i predstavlja dan kolektivnog žalovanja za razaranje prvog i drugog hrama u Jerusalimu, kao i za druge katastrofe koje su zadesile jevrejski narod kroz istoriju.
Profimedia
Obeležavanje praznika Tiša beav
Ovaj dan nije samo podsećanje na prošlost, već i trenutak dubokog preispitivanja i duhovnog iskupljenja. Prema verovanju, razaranje hramova kazna je zbog greha naroda, i stoga Tiša beav predstavlja priliku za pokajanje i molitvu, sa nadom da će Gospod oprostiti i doneti obnovu.
Poseban značaj ovog dana ogleda se i u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača, jedinog preostalog dela Drugog hrama, gde se Jevreji mole i oplakuju gubitak svetinje. Zid plača postaje mesto gde se susreću tuga i molitva, gde se izražava najdublja patnja, ali i iskrena nada u obnovu svetog hrama. Tu, pod svetim kamenom, vernici podižu svoje molitve ka nebesima, nadajući se da će dan iskupljenja doći.
Tiša beav je dan strogog posta, koji počinje uveče prethodnog dana i traje 25 sati. Jevreji se u ovom periodu uzdržavaju od jela, pića, pranja, nošenja kožnih cipela i bilo kakvih zadovoljstava, kako bi se potpuno posvetili žalovanju. Čitanje knjige „Plač Jeremijin“, koja opisuje razaranje Jerusalima, centralni je deo obreda. U sinagogama se knjiga čita u mraku, dok okupljeni sede na niskim klupama ili podu, kao znak žalosti.
Profimedia
Poseban značaj ovog dana ogleda se u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača
Ministarstvo za verska pitanja Izraela naglašava da je ovaj dan posebno značajan za očuvanje nacionalnog identiteta i kolektivne memorije naroda. Rabini širom sveta govore o važnosti ovog dana, pozivajući vernike da se sete prošlosti, ali i da gledaju ka budućnosti, sa verom u obnovu.
Tiša beav nije samo dan tuge, već i dan nade. U Talmudu se navodi da će se upravo na ovaj dan, kada je hram uništen, roditi Mesija, koji će doneti konačno iskupljenje i obnovu. Ova dvostruka priroda Tiša beava – žalost i nada – duboko je ukorenjena u jevrejskoj duhovnosti.
Dok se Jevreji danas sećaju razaranja, oni u svojim molitvama izražavaju i nadu u budućnost, u obnovu Jerusalima i hramova, i u dolazak mesijanskog doba. Tiša beav je tako most između prošlosti i budućnosti, između bola i vere, između ljudske patnje i Božjeg milosrđa.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.