Ovaj sveti dan, obeležen postom i molitvama, predstavlja najdublji izraz tuge u jevrejskoj tradiciji, ali i nadu u buduće iskupljenje i obnovu. Vernici širom sveta okupljaju se u molitvi, prisećajući se razaranja hramova i patnje kroz vekov, a oni u Jerusalimu obavezno posećuju Zid plača
Jevrejska zajednica širom sveta danas obeležava Tiša beav, jedan od najsvetijih i najtužnijih dana u judejskom kalendaru, kada se Jevreji prisećaju najdubljih rana svog naroda. Tiša beav, što u prevodu znači "Deveti av", obeležava se devetog dana meseca ava prema hebrejskom kalendaru i predstavlja dan kolektivnog žalovanja za razaranje prvog i drugog hrama u Jerusalimu, kao i za druge katastrofe koje su zadesile jevrejski narod kroz istoriju.
Profimedia
Obeležavanje praznika Tiša beav
Ovaj dan nije samo podsećanje na prošlost, već i trenutak dubokog preispitivanja i duhovnog iskupljenja. Prema verovanju, razaranje hramova kazna je zbog greha naroda, i stoga Tiša beav predstavlja priliku za pokajanje i molitvu, sa nadom da će Gospod oprostiti i doneti obnovu.
Poseban značaj ovog dana ogleda se i u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača, jedinog preostalog dela Drugog hrama, gde se Jevreji mole i oplakuju gubitak svetinje. Zid plača postaje mesto gde se susreću tuga i molitva, gde se izražava najdublja patnja, ali i iskrena nada u obnovu svetog hrama. Tu, pod svetim kamenom, vernici podižu svoje molitve ka nebesima, nadajući se da će dan iskupljenja doći.
Tiša beav je dan strogog posta, koji počinje uveče prethodnog dana i traje 25 sati. Jevreji se u ovom periodu uzdržavaju od jela, pića, pranja, nošenja kožnih cipela i bilo kakvih zadovoljstava, kako bi se potpuno posvetili žalovanju. Čitanje knjige „Plač Jeremijin“, koja opisuje razaranje Jerusalima, centralni je deo obreda. U sinagogama se knjiga čita u mraku, dok okupljeni sede na niskim klupama ili podu, kao znak žalosti.
Profimedia
Poseban značaj ovog dana ogleda se u drevnom običaju okupljanja kod Zida plača
Ministarstvo za verska pitanja Izraela naglašava da je ovaj dan posebno značajan za očuvanje nacionalnog identiteta i kolektivne memorije naroda. Rabini širom sveta govore o važnosti ovog dana, pozivajući vernike da se sete prošlosti, ali i da gledaju ka budućnosti, sa verom u obnovu.
Tiša beav nije samo dan tuge, već i dan nade. U Talmudu se navodi da će se upravo na ovaj dan, kada je hram uništen, roditi Mesija, koji će doneti konačno iskupljenje i obnovu. Ova dvostruka priroda Tiša beava – žalost i nada – duboko je ukorenjena u jevrejskoj duhovnosti.
Dok se Jevreji danas sećaju razaranja, oni u svojim molitvama izražavaju i nadu u budućnost, u obnovu Jerusalima i hramova, i u dolazak mesijanskog doba. Tiša beav je tako most između prošlosti i budućnosti, između bola i vere, između ljudske patnje i Božjeg milosrđa.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Izraelski ministar govori o širenju prisustva vernika i mogućnosti stalne molitve, dok rabin Volfson ovaj trenutak opisuje kao ispunjenje višemilenijskog očekivanja jevrejskog naroda.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.