DA LI JEVREJIMA VERA ZABRANJUJE DA IMAJU PIRSING? Granica između tradicije i mode
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Prema jevrejskoj tradiciji, kohanim (množina od kohen) uživaju posebne počasti u sinagogi, ali su istovremeno obavezni da poštuju i određena ograničenja. Poput Levita, potomaka pomoćnika hramskih sveštenika koji takođe imaju poseban status u bogoslužbenom životu, i kohanim potiču iz Levijevog plemena. Mnogi ljudi sa prezimenima Koen, Kan, Kac (i njihovim različitim varijantama) smatraju se kohanima, dok su mnogi sa prezimenima Levi ili njihovim varijantama potomci Levita.
Genetsko istraživanje sprovedeno 1997. godine pokazalo je da veliki broj ljudi koji sebe smatraju kohanima, bilo da pripadaju aškenaskoj ili sefardskoj jevrejskoj tradiciji, deli zajedničke genetske markere na "Y" hromozomu. Oni koji žele da se testiraju na ovaj gen mogu se obratiti Centru za kohanime u Jerusalimu.
Prema tradicionalnom jevrejskom pravu, samo muškarci mogu biti kohanim, a taj status prenosi se sa oca na sina. Ćerka kohena takođe ima određene posebne obaveze i povlastice, ali ih zadržava samo do stupanja u brak i ne prenosi ih na svoju decu. U pojedinim egalitarnim jevrejskim zajednicama ćerke kohena i posle udaje zadržavaju pravo na posebne počasti u sinagogi. Mali broj reformskih zajednica danas neguje običaje vezane za kohane, a ni sve konzervativne zajednice ih ne primenjuju.

Među posebnim počastima koje pripadaju kohanima jeste pravo da prvi budu pozvani na aliju (pozivanje radi čitanja odlomka iz Tore) kada se u sinagogi čita Tora. Tokom pojedinih bogosluženja oni takođe izgovaraju sveštenički blagoslov, čime simbolično nastavljaju drevnu svešteničku službu.
Kohanim imaju posebnu ulogu i u obredu Pidjon ha-Ben (otkup prvorođenog sina). U Bibliji Bog zapoveda Izrailjcima da, po dolasku u zemlju Hanan, treba da „otkupe svakog prvorođenog sina među svojom decom“ (Izlazak 13, 13). Dete se otkupljuje kada navrši 31 dan života tako što roditelji kohenu predaju protivvrednost od pet šekela, u vidu novčića ili, prema pojedinim običajima, predmeta odgovarajuće vrednosti.
Prema Tori (Levitska 21, 7), Jevreju kohenu nije dopušteno da stupi u brak sa prostitutkom (zonah) niti sa razvedenom ženom. Prema Mišni, pojam zonah obuhvata i obraćenicu u judaizam, oslobođenu robinju, kao i svaku ženu koja je imala nedopušten polni odnos prema jevrejskom verskom zakonu. Koliko će se ovo pravilo poštovati razlikuje se od zajednice do zajednice. Ono se i danas primenjuje u ortodoksnim jevrejskim zajednicama, kao i u pojedinim konzervativnim zajednicama, mada rabinski autoriteti ponekad odobravaju izuzetke.
Jevrejski zakon (Levitska 21, 1) takođe zabranjuje kohenu da dolazi u dodir sa mrtvim telima, osim kada je reč o najbližim članovima porodice. Zbog toga kohen može izbegavati odlazak na groblje ili prisustvovanje sahrani, osim ako je preminuli njegov bliski srodnik: otac, majka, brat, sestra, sin, ćerka ili supružnik. Neki kohanim ovo pravilo poštuju veoma strogo, pa čak izbegavaju i posete muzejima u kojima se čuvaju mumije.
Pošto se status kohena u većini slučajeva ne može pouzdano dokazati (iako bi široka primena DNK testiranja to u budućnosti mogla da promeni), sinagoge koje kohanima ukazuju posebne počasti uglavnom se oslanjaju na to da se sami vernici izjasne kao pripadnici kohenske loze.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Od ubistva i hule na Boga do kršenja Šabata i neposlušnosti prema roditeljima, drevni jevrejski zakoni predviđali su najstrože kazne.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Tradicionalni obred sklapanja braka i raskošna svečanost spojili su sinagogu i industrijski dok, dok je svaki detalj organizovan do savršenstva.
Dok hrišćanstvo i islam imaju prepoznatljive vođe, u judaizmu je situacija drugačija.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Islam se temelji na verovanje u anđele, od kojih su mnogi zajednički sa judaizmom i hrišćanstvom.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Uz dvanaestoricu apostola, na ovaj dan posebno se proslavlja i Sveti apostol Pavle, koji, iako nije bio među prvobitnih dvanaest, zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.