DA LI JEVREJIMA VERA ZABRANJUJE DA IMAJU PIRSING? Granica između tradicije i mode
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Prema jevrejskoj tradiciji, kohanim (množina od kohen) uživaju posebne počasti u sinagogi, ali su istovremeno obavezni da poštuju i određena ograničenja. Poput Levita, potomaka pomoćnika hramskih sveštenika koji takođe imaju poseban status u bogoslužbenom životu, i kohanim potiču iz Levijevog plemena. Mnogi ljudi sa prezimenima Koen, Kan, Kac (i njihovim različitim varijantama) smatraju se kohanima, dok su mnogi sa prezimenima Levi ili njihovim varijantama potomci Levita.
Genetsko istraživanje sprovedeno 1997. godine pokazalo je da veliki broj ljudi koji sebe smatraju kohanima, bilo da pripadaju aškenaskoj ili sefardskoj jevrejskoj tradiciji, deli zajedničke genetske markere na "Y" hromozomu. Oni koji žele da se testiraju na ovaj gen mogu se obratiti Centru za kohanime u Jerusalimu.
Prema tradicionalnom jevrejskom pravu, samo muškarci mogu biti kohanim, a taj status prenosi se sa oca na sina. Ćerka kohena takođe ima određene posebne obaveze i povlastice, ali ih zadržava samo do stupanja u brak i ne prenosi ih na svoju decu. U pojedinim egalitarnim jevrejskim zajednicama ćerke kohena i posle udaje zadržavaju pravo na posebne počasti u sinagogi. Mali broj reformskih zajednica danas neguje običaje vezane za kohane, a ni sve konzervativne zajednice ih ne primenjuju.

Među posebnim počastima koje pripadaju kohanima jeste pravo da prvi budu pozvani na aliju (pozivanje radi čitanja odlomka iz Tore) kada se u sinagogi čita Tora. Tokom pojedinih bogosluženja oni takođe izgovaraju sveštenički blagoslov, čime simbolično nastavljaju drevnu svešteničku službu.
Kohanim imaju posebnu ulogu i u obredu Pidjon ha-Ben (otkup prvorođenog sina). U Bibliji Bog zapoveda Izrailjcima da, po dolasku u zemlju Hanan, treba da „otkupe svakog prvorođenog sina među svojom decom“ (Izlazak 13, 13). Dete se otkupljuje kada navrši 31 dan života tako što roditelji kohenu predaju protivvrednost od pet šekela, u vidu novčića ili, prema pojedinim običajima, predmeta odgovarajuće vrednosti.
Prema Tori (Levitska 21, 7), Jevreju kohenu nije dopušteno da stupi u brak sa prostitutkom (zonah) niti sa razvedenom ženom. Prema Mišni, pojam zonah obuhvata i obraćenicu u judaizam, oslobođenu robinju, kao i svaku ženu koja je imala nedopušten polni odnos prema jevrejskom verskom zakonu. Koliko će se ovo pravilo poštovati razlikuje se od zajednice do zajednice. Ono se i danas primenjuje u ortodoksnim jevrejskim zajednicama, kao i u pojedinim konzervativnim zajednicama, mada rabinski autoriteti ponekad odobravaju izuzetke.
Jevrejski zakon (Levitska 21, 1) takođe zabranjuje kohenu da dolazi u dodir sa mrtvim telima, osim kada je reč o najbližim članovima porodice. Zbog toga kohen može izbegavati odlazak na groblje ili prisustvovanje sahrani, osim ako je preminuli njegov bliski srodnik: otac, majka, brat, sestra, sin, ćerka ili supružnik. Neki kohanim ovo pravilo poštuju veoma strogo, pa čak izbegavaju i posete muzejima u kojima se čuvaju mumije.
Pošto se status kohena u većini slučajeva ne može pouzdano dokazati (iako bi široka primena DNK testiranja to u budućnosti mogla da promeni), sinagoge koje kohanima ukazuju posebne počasti uglavnom se oslanjaju na to da se sami vernici izjasne kao pripadnici kohenske loze.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Od ubistva i hule na Boga do kršenja Šabata i neposlušnosti prema roditeljima, drevni jevrejski zakoni predviđali su najstrože kazne.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Tradicionalni obred sklapanja braka i raskošna svečanost spojili su sinagogu i industrijski dok, dok je svaki detalj organizovan do savršenstva.
Dok hrišćanstvo i islam imaju prepoznatljive vođe, u judaizmu je situacija drugačija.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Snimak iz Altun-alem džamije prikazuje muškarca koji se priključio namazu, a potom prišao mestu na kojem se nalazio mobilni telefon; za sada nema potvrde policije da je identifikovan.
Vozilo će biti uvakufljeno i koristiće se za potrebe Mešihata i službena putovanja njegovih predstavnika, a poznati humanista objasnio je i šta ga je podstaklo na ovakav potez.
Praznik rođenja poslanika Muhameda obeležava se uz mevludske spjevove, salavate, ilahije i kaside, a ovogodišnja okupljanja dolaze nakon dogovora o obnovi jedinstva Islamske zajednice posle gotovo dve decenije podele.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Moderni čovek ima više materijalnog blagostanja nego njegovi preci, ali nikada nije bio nemirniji, kaže iguman Dimitrije.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
Recept iz manastirske kuhinje donosi topao i hranljiv obrok bez dodavanja ulja, idealan za dane kada se posti na vodi.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
Crkva kroz molitve, troparе i stihire postepeno uvodi vernike u tajnu događaja koji se proslavlja, a ovaj čin ima duboko liturgijsko značenje.