Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Bar micva je jevrejski verski obred kojim dečaci, po navršenoj 13. godini, postaju religiozno punoletni i preuzimaju verske obaveze, dok je bat micva verski obred koji se obavlja za devojčice kada navrše 12 godina, a označava njihov ulazak u versku zrelost.
To je ceremonija koja označava prelazak u odraslo doba u judaizmu i prihvatanje odgovornosti za pridržavanje verskih zakona i običaja.
Da li ste bili na nečijoj bar/bat micvi?
Shutterstock/Jose HERNANDEZ Camera 51
Anketa
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju velika količinu novca - kao da slave punoletstvo, iako to jeste u određenom smislu "duhovno punolestvo", deteta.
Na sajtu "Jewish Ceremonies" za pripremu i organizaciju bar/bat micve, u Njujorku opisan je opseg cena.
Pozivnice: oko 1-5 dolara po komadu, u zavisnosti od dizajna i kvaliteta.
Mesto proslave: tradicionalno sinagoga, ali može biti i sala, vrt ili plaža - cena najma od 1.000 do 4.500 dolara, a ketering 75-175 dolara po gostu.
Zabava: DJ, muzika, foto-kabine i osvetljenje: 2000-5000 dolara.
Fotografisanje i snimanje: 800-3000 dolara.
Cveće i dekoracije: obično 5-10% budžeta - moguće uštedeti pravljenjem dekoracija kod kuće.
Planer proslave: 2-6% ukupnog budžeta.
Rabini: 1500-3000 dolara, s mogućim dodatnim troškovima za putovanje.
Pokloni - lični darovi, nakit, knjige ili drugi prigodni pokloni: 20-100 dolara.
Prosečni troškovi
Ukupno, troškovi budu između 10.000 i 40.000 dolara (34.218 evra), ali cena zavisi od izabranih detalja i može biti viša ili niža. Uz pažljivo planiranje i jasne prioritete moguće je organizovati nezaboravnu i smislenu proslavu bez prekoračenja budžeta.
Kako je proslava bar micve izledala 1937. godine, opisano je u pismu Josipa Pesaha iz Dervente, Bosna i Hercegovina, koji je te godine postao punoletan u duhovnoj tradiciji Jevreja.
"Bar micvu sam zapamtio do detalja, pa ću potanko sve izneti iako mislim, da sve što ću napisati nije od značaja. Moj otac je bio pobožan i hteo je da bar micva njegovog sina bude u svemu izuzetna i po njegovoj zamisli. Pošto sam rođen u mesecu avgustu želja mog oca bila je da čitam piraša "Šofetim” za koju je rekao da spada među najlepše.
Trinaest godina navršio sam 1937. godine. Otac je angažovao našeg rabina Jakova Papu da me pripremi za taj čin. Pripreme su trajale 12 meseci.
Otac je zahtevao da čitam cele delove svete knjige, pa je zato i učenje bilo tako dugo. Prvo sam učio iz knjige, a deset dana pre bar micva, kada sam već dobro naučio čitanje, naglašavanje i pevanje - iz Sefer Tora.
Za moju bar micvu hram je bio svečano uređen kao za najveće praznike. Bilo je prisutno i nejevreja prijatelja moga oca... Kada je nastupio momenat čitanja Tore rabin me je pozvao da dođem za tiva. Rabin je stajao s leve strane, a pozvani za čitanje Tore sa desne strane. Prvo je pozvan naš uvaženi Koen, a potom Levi. Kao treći nastupio sam ja, a potom braća mog oca i na kraju poslednji - bio je moj otac koji je čitao Aftara.
Svi su bogato darivali hram. opštinu i rabina uz uvažavanje mog oca i gabaja... Rabin je bio vrlo zadovoljan kako sam čitao Toru, a i moj otac, a kada su oni bili zadovoljni bio sam i ja. Kada je Tefila završena primili smo čestitke rabin, moj otac i ja. Otac je pozvao sve prisutne da dođu na subotnji doručak u našu kuću i mnogi su se tom pozivu odazvali.
U hramu se nije ništa služilo. U našoj opštini se smatralo nedoličnim da se u hramu jede i pije. Povodom moje bar micva u našoj kući se je slavilo tri dana. Počelo se sa subotnjim doručkom na kome se služila rakija, kuvana jaja i ostale poslastice, koje su pripremili.
Posle doručka mnogi su se zadržali u dužem razgovoru. Posle podne u subotu i u nedelju dolazili su prijatelji mojih roditelja na čestitanje, a u ponedeljak prijateljice moje majke.Bilo je pojedinačnih poseta i čestitanja cele nedelje.
Ja sam dobio mnoge poklone. Od oca: divan talet sa širitom od srebra i teflin u somotnoj torbici; od braće mog oca: zlatan prsten."
Obeveza nakon bar micve
Glavna ritualna inovacija i obaveza za dečaka koji je dostigao period bar micve je da se od njega od sada zahteva da stavlja tefilin - obredne kaiševe za jutarnju molitvu.
BONUS VIDEO: Ovo je jedino kupatilo u Srbiji sa "živom vodom": Ljudi su zbog toga putovali u Mađarsku
Naravno, neki elementi judaizma - poput svešteničkog porekla - prate očevu liniju. Ali što se tiče samog pripadanja narodu Izraela - sve polazi od majke, ili konverzije.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.