ZAŠTO JEVREJI IMAJU UVOJKE SA STRANE: Detalj iz Biblije koji je promakao mnogima odgovoran za "frizuru"
Zanimljivo je da je svrha ove zapovesti, prema poznatom delu Sefer HaHinuh, upravo da Jevreji izgledom budu različiti od svojih suseda.
Ovaj tekst donosi pregled svih deset zala, njihovo značenje i biblijsku poruku oslobođenja.
U Bibliji se opisuje kako je Bog, preko Mojsija i njegovog brata Arona, poslao deset strašnih zala na Egipat kako bi faraon oslobodio izraelski narod iz ropstva. Svako zlo bilo je znak Božje moći i opomena onima koji su odbijali njegovu volju.
Kada je faraon ustrajavao u svom odbijanju da oslobodi narod Izrailjev, Bog je, po Mojsijevoj i Aronovoj zapovesti, poslao deset strašnih zala nad Egipat. Jedno po jedno, ta čuda i kazne sručila su se na faraona i njegov narod, dok konačno nije popustio i pustio Jevreje da napuste ropstvo.
U nastavku donosimo pregled svih deset zala (makot micraim) i sažetak svakog događaja.
Vode u Egiptu pretvorene su u krv. Ribe su uginule, voda je postala odvratna i neupotrebljiva. Egipćani su pokušavali da kopaju po zemlji ne bi li pronašli vodu, ali uzalud - sve tečnosti u zemlji su postale krvave. Ljudi i životinje patili su od strašne žeđi, ali faraon nije popustio.
Na znak Arona, žabe su preplavile zemlju. Ulazile su u kuće, krevete, posude, pa čak i peći. Njihovo kreketanje ispunilo je celu zemlju. Faraon je tada zamolio Mojsija da zamoli Boga da ih ukloni, obećavši da će osloboditi Izrailjce - ali kad žabe nestadoše, povukao je obećanje.
Aron udari svoj štap o prah zemlje, i iz prašine se podigoše rojevi sićušnih insekata. Prekrili su ljude i stoku. Čak su i egipatski vračevi priznali da je to Božje delo, ali faraon je ostao tvrdog srca.
Horde divljih životinja upale su u naselja, rušile kuće i napadale sve na svom putu. Samo pokrajina Gošen, gde su živeli Izrailjci, bila je pošteđena. Faraon obeća slobodu, ali čim su zveri nestale, ponovo se predomislio.
Smrtonosna bolest pogodila je egipatsku stoku. Konji, krave i kamile padali su mrtvi, dok stoka Izrailjaca ostade netaknuta. Faraon ni tada nije popustio.
Mojsije baci pepeo iz peći ka nebu, i čirevi prekriše ljude i stoku. Niko nije mogao da se izleči. Bol i patnja bili su ogromni, ali faraon i dalje ostade nepokolebljiv.
Mojsije upozori Egipćane da će pasti grad, praćen vatrom i gromovima. Oni koji su poverovali sklonili su se, ali mnogi nisu. Oluja je uništila useve, stoku i drveće. U Gošenu, međutim, nije padala ni kap. Faraon prizna svoj greh, ali kada se nevreme smirilo, opet otvrdnu srce.
Ogromni rojevi skakavaca zakloniše sunce i pojedoše svaku biljku koja je preostala nakon grada. Egipat je bio opustošen. Faraon još jednom zamoli za milost, ali čim opasnost prođe, ponovno odbi da pusti narod Izrailjev.
Gusta i neprobojna tama prekrila je Egipat na tri dana. Ljudi nisu mogli da se pomere s mesta. U Gošenu, međutim, bilo je svetla. Oni Jevreji koji su želeli da ostanu u Egiptu i da se poistovete s Egipćanima, umrli su tokom tame. Faraon pokuša da trguje: ponudi slobodu narodu, ali ne i stoci. Mojsije odbi uslove i najavi poslednju, najtežu kaznu.
U ponoć četrnaestog dana meseca nisana, Gospod je ubio svakog prvenca u Egiptu - od faraonovog sina do prvenca u tamnici, pa čak i među stokom. U svakom domu bio je mrtvac. Faraon pozva Mojsija i Arona, i konačno naredi: "Idite i služite Gospodu, vi i vaš narod! Uzmite sa sobom stoku i blagoslovite i mene."
Veče pre izlaska, Jevreji su pripremili pashalno jagnje, kako im je Bog zapovedio. Krv su namazali na dovratke svojih kuća - i tako su bili pošteđeni smrti. Jeli su meso žrtve brzo, s obućom na nogama i štapom u ruci - spremni za put. U zoru su svi Izrailjci, zajedno sa ženama, decom i starcima, napustili Egipat.
Nisu zaboravili zavet koji su preci dali Josifu - poneli su i njegove mošti, kako bi ih sahranili u Obećanoj zemlji, javlja "chabad.org".
BONUS VIDEO: Ovo je jedino kupatilo u Srbiji sa "živom vodom": Ljudi su zbog toga putovali u Mađarsku
Zanimljivo je da je svrha ove zapovesti, prema poznatom delu Sefer HaHinuh, upravo da Jevreji izgledom budu različiti od svojih suseda.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Naravno, neki elementi judaizma - poput svešteničkog porekla - prate očevu liniju. Ali što se tiče samog pripadanja narodu Izraela - sve polazi od majke, ili konverzije.
Studija pod nazivom Globalna verska slika, objavljena u ponedeljak 9. juna, drugo je izdanje ovog demografskog izveštaja o religijama, koje "Pew Research Center" sprovodi od 2010. godine.
Ovaj Kuran je ručno pisan, što dodatno pojačava njegovu vrednost i jedinstvenost. Za vernike, on ima neprocenjiv značaj, jer, kako efendija kaže:
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
U razgovoru sa novinarima uoči povratka sa odmora, Sveti Otac je poručio da nada postoji, ali da su potrebni istrajna molitva i rad, govorio je o svom boravku u letnjoj rezidenciji i poseti svetilištima.
Majka trojice malih dečaka podelila je svoje iskustvo vezano za odlazak na nedeljnu misu sa decom.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Osim što tamjan miriše božanstveno, on ima i svoja lekovita svojstva - budući da su mnogi ljudi u tamjanu pronašli pomoć tokom lečenja.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.