Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Jevreji svake godine početkom aprila proslavljaju Pesah, njihov najveći praznik. On se naziva još i praznikom proleća i praznikom beskvasnog hleba. Pesah je istorijski praznik u spomen spasenja jevrejskog naroda iz egipatskog ropstva.
Obeležava se više od 3.000 godina i smatra se najstarijim praznikom. Slavi se u krugu porodice, za vreme Seder večere kada se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje, prenosi Jevrejska opština.
Shutterstock
Slavlje u čast Pashe
Pesah se slavi osam dana, a veličina ovog praznika je u tome što predstavlja jedinstveni čin oslobađanja jednog naroda iz ropstva i njihovo spajanje sa drugim jedinstvenim verskim događajem - dobijanjem Tore - Deset Božijih zapovesti.
Običaj je da se uoči praznika kreči cela kuća. Atmosfera pred praznik u porodicama Jevreja je izuzetna, u Izraelu se pridaje velika važnost ovom prazniku, a pripreme znaju da potraju i danima.
Na trpezi se mogu pronaći meso živine, voće, salata i macot- beskavsni hleb kao i gorke trave koje si simbol teškog života u egipatskom ropstvu.
Pesah je praznik koji se najduže u kontinuitetu obeležava u svetu, već više od 2.500 godina.
Naziv hrišćanskog praznika Vaskrsa je na mnogim jezicima Pasha, jer se i prema jevanđeljima može zaključiti da je Hristova poslednja večera sa učenicima bila seder večera za Pesah.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.