Duhovna riznica 01.07.2026 | 16:17

AKO OVO RADITE, BOG NE MOŽE NI DA VAM PRIĐE! Otac Gojko objasnio čime i kako odbijamo Gospoda od sebe

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
AKO OVO RADITE, BOG NE MOŽE NI DA VAM PRIĐE! Otac Gojko objasnio čime i kako odbijamo Gospoda od sebe
Shutterstock/PerfectWave, mitropolija.com

Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.

U savremenom načinu života, koji je obeležen ubrzanim ritmom, stalnim obavezama i osećajem da se sve mora završiti odmah i bez odlaganja, čovek se sve češće nalazi u stanju unutrašnje napetosti i neprekidne brige.

Danas je gotovo postalo uobičajeno da se misli stalno kreću između posla, porodice, finansija, planova i neizvesnosti koja dolazi, pa se stvara osećaj da sve zavisi isključivo od čovekove kontrole i njegove sposobnosti da predvidi svaki sledeći korak.

Shutterstock/fizkes
Zabrinutost, Ilustracija

 

U takvom ritmu života, mir postaje sve ređa pojava, a briga postaje svakodnevna navika koja prati čoveka od jutra do večeri, bez pravog predaha.

Upravo na tu svakodnevnu čovekovu borbu sa brigom, kao i na njegovu potrebu da sve drži pod kontrolom, ukazao je jednom prilikom i otac Gojko Perović, govoreći o tome koliko čovek svojim neprestanim razmišljanjem i strahovanjem zapravo sam sebe udaljava od mira, a samim tim i od Boga.

Ukazujući da mi zapravo, živeći ovako, zaboravljamo da, ipak, sve zavisi od Božje volje.

- Ima neko ko ide za tvojim detetom, ko ide za tobom, ko je išao za tvojim precima, ko pazi da ti dlaka s glave ne poleti gde ne treba. E sada: verujemo li mi u to? Ili samo: "Bože pomozi, ja sam hrišćanin, ja sam Srbin, ja sam Crnogorac..." A ovamo ne pušta Boga ni da dahne od moje trke, od moje brige..

Printscreen/Youtube/Otac Gojko Perović
Otac Gojko Perović

 

Kaže da zamarajući sebe, zamaramo i Boga.

- Od jutra od kako ustanem, do večeri kako legnem - ja brinem o svemu.. "Šta ću s parama?"; "Kad će doći gosti?"; "Hoće li biti vrućine?"; "Hoće li pasti kiša?"; "Kad igra Đoković?" i tako dalje... Sve ja brinem... I onda što sam nervozan, što imam čir? Što mi smeta stomak? Što mi se vrti u glavu? Što stalno moram kod doktora? Pa upravo zato... Mi ne puštamo Boga da dahne! Od naše brige ni Bog nam ne može pristupiti!"