Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Stres je, bez sumnje, postao jedan od najvećih neprijatelja savremenog čoveka. Tiho, uporno i neumoljivo narušava unutrašnji mir, remeti odnose, slabi telo i dušu, ostavljajući za sobom pustoš koju medicina, psihologija i moderne tehnike opuštanja često ne uspevaju da poprave. Sa svih strana nudi nam se obilje saveta – meditacija, joga, duboko disanje, posebne dijete, tehnike disanja, digitalni detoks, putovanja... Na stranu to što su neke od ovih metoda (poput joge i meditacije), po pravoslavnom učenju štetne za vernika, kada ih isprobamo, uviđamo da olakšanje – ako i dođe – traje kratko, dok srž problema ostaje. Zašto je to tako?
Odgovor na ovo pitanje dolazi sa mesta gde se sve posmatra očima večnosti – iz manastira Podmaine, od oca Rafaila, duhovnika poznatog po dubokoj, smirenoj i pronicljivoj reči. Njegov pristup stresu nije samo drugačiji – on je korenito suprotan duhu vremena koje traži brzo rešenje za bolnu prazninu.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
– Kako se boriti protiv stresa? Protiv stresa se ne treba boriti. Stres treba prepoznati kao jednu vrstu odbrambenog mehanizma našeg bića koje stresom ukazuje da smo u nečemu promašili temu ili ritam. I on je kao takav koristan. Problem nastaje kada stres ne prihvatimo kao stanje koje ne treba menjati, nego koje treba nositi – tada pogrešno iščitavamo situaciju i dolazi do problema. Stres je, zapravo, lični alarm da stvari nismo postavili kako treba. Da sve treba preispitati – poučava otac Rafailo.
U ovom kratkom, ali duboko nadahnutom odgovoru krije se istina koja menja pogled na život. Stres, prema njegovim rečima, nije nešto što treba „pobediti“ po svaku cenu, već svetionik koji nas upozorava da smo se udaljili od prirodnog i duhovnog ritma koji nas čini celovitim bićima. On nije naš neprijatelj, već signal da treba da stanemo, oslušnemo, preispitamo sebe i svoj način života.
Otac Rafailo nas dalje usmerava na ono što je često zaboravljeno, a jedino delotvorno – povratak ritmu Crkve.
– Ako govorimo iz ove naše perspektive, jasno je da treba svoj ritam života usklađivati sa ritmom života Crkve. Jer u njemu je i naš ritam, prirodni ritam, koji smo, nažalost, narušili, često i izgubili. I onda je stres tu kao alarm koji govori: „Čekaj, stani, ne ide ovako.“ – zaključuje otac Rafailo.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo
U vremenu u kojem se sve meri brzinom, efikasnošću i spoljašnjim uspehom, Crkva nas podseća da mir ne dolazi spolja, već iznutra – iz zajednice sa Bogom, iz molitve, posta, svetih tajni i sabornosti. Samo tamo gde je duša nahranjena istinom, gde čovek stoji pred licem Božijim i pred samim sobom bez maski, može nestati i onaj tihi, ali razorni unutrašnji nemir koji nazivamo stresom.
Zato, umesto da tragamo za instant rešenjima, možda je vreme da se u tišini hrama zapitamo: koji ritam zapravo živimo – svoj, Božiji ili onaj koji nam je svet bez Boga nametnuo? U odgovoru na to pitanje, možda ćemo i mi čuti svoj alarm – i krenuti putem spasenja i istinskog mira.
Episkop novobrdski objašnjava kak oje greh napravio put koji mi treba da pređemo trudom, da bismo se vratili u zagrljaj našem nebeskom Ocu, a i našem bratu i sestri.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U svojoj besedi za ponedeljak 8.sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički upozorava na posledice zaobilaženja Boga – i otkriva jedini put do istinske blagodati.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.