Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Srpska pravoslavna crkva 10. aprila obeležava Veliki petak kao najtužniji dan u hrišćanskom kalendaru, posvećen sećanju na stradanje i smrt Isusa Hrista na krstu, koju vernici doživljavaju kao žrtvu za spasenje čovečanstva.
Prema hrišćanskom predanju, događaji koji su prethodili raspeću odvijali su se u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, kada je Hristos bio izložen mučenju i poniženju.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Uoči praznika Pashe postojao je običaj da se jedan zatvorenik pusti na slobodu. Pilat je narodu ponudio izbor između Isusa i Varave, razbojnika poznatog po nasilju. Međutim, okupljena masa, podstaknuta verskim starešinama, zatražila je oslobađanje Varave, dok je za Hrista tražila najstrožu kaznu - raspeće.
Shutterstock AI
Raspeće Isusa Hristosa
Nakon presude, Hristu je na glavu stavljen venac od trnja, a na pleća težak krst koji je nosio do mesta pogubljenja, putem koji se i danas naziva Ulica bola.
Na tom putu bio je izložen porugama i uvredama, a prema predanju, pomogao mu je Simon iz Kirineje, koji je poneo krst zajedno s njim.
Na brdu Golgota podignuta su tri krsta, a Isus Hristos je razapet između dvojice razbojnika. Uprkos stradanju, u trenucima umiranja uputio je molitvu za svoje mučitelje, tražeći oproštaj za njih.
"Oče, oprosti im, ne znaju šta rade".
Njegova smrt, prema verovanju, bila je praćena neobičnim pojavama u prirodi - pomračenjem, potresom i drugim znakovima koji su ostavili snažan utisak na prisutne.
"Kad je, oko tri sata po podne (po našem računanju vremena), Svoj duh predao Ocu, sva priroda, Božja tvorevina, pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali se grobovi, zatresla se zemlja. Zavesa u hramu se rascepila odozgo do dole. Kamenje se, uz strašan prasak, raspadalo. Stene su pucale".
Wikipedia
Isusovo raspeće
Među onima koji su ostali pod krstom bili su Bogorodica, apostol Jovan i Marija Magdalena, kao i još nekoliko žena. Posle smrti, telo Isusa Hrista zatražio je Josif iz Arimateje, koji je od Pilata dobio dozvolu da ga sahrani pre početka subote.
Telo je položeno u grob uklesan u steni, a ulaz zatvoren velikim kamenom, dok su stražari postavljeni da ga čuvaju.
Veliki petak u pravoslavlju protiče u znaku strogog posta, molitve i tišine. Tog dana se ne obavljaju slavlja, a u crkvama ne zvone zvona, već se bogosluženja najavljuju drvenim klepalima, što dodatno naglašava atmosferu žalosti i sabranosti koja traje sve do Vaskrsa.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u utorak treće sedmice po Vaskrsu ukazuje da vera koja se oslanja na ljudsku pamet, a ne na Božiju istinu, vodi u jeres, obmanu i propast – i pojedinca i zajednice.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.