Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Srpska pravoslavna crkva 10. aprila obeležava Veliki petak kao najtužniji dan u hrišćanskom kalendaru, posvećen sećanju na stradanje i smrt Isusa Hrista na krstu, koju vernici doživljavaju kao žrtvu za spasenje čovečanstva.
Prema hrišćanskom predanju, događaji koji su prethodili raspeću odvijali su se u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, kada je Hristos bio izložen mučenju i poniženju.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Uoči praznika Pashe postojao je običaj da se jedan zatvorenik pusti na slobodu. Pilat je narodu ponudio izbor između Isusa i Varave, razbojnika poznatog po nasilju. Međutim, okupljena masa, podstaknuta verskim starešinama, zatražila je oslobađanje Varave, dok je za Hrista tražila najstrožu kaznu - raspeće.
Shutterstock AI
Raspeće Isusa Hristosa
Nakon presude, Hristu je na glavu stavljen venac od trnja, a na pleća težak krst koji je nosio do mesta pogubljenja, putem koji se i danas naziva Ulica bola.
Na tom putu bio je izložen porugama i uvredama, a prema predanju, pomogao mu je Simon iz Kirineje, koji je poneo krst zajedno s njim.
Na brdu Golgota podignuta su tri krsta, a Isus Hristos je razapet između dvojice razbojnika. Uprkos stradanju, u trenucima umiranja uputio je molitvu za svoje mučitelje, tražeći oproštaj za njih.
"Oče, oprosti im, ne znaju šta rade".
Njegova smrt, prema verovanju, bila je praćena neobičnim pojavama u prirodi - pomračenjem, potresom i drugim znakovima koji su ostavili snažan utisak na prisutne.
"Kad je, oko tri sata po podne (po našem računanju vremena), Svoj duh predao Ocu, sva priroda, Božja tvorevina, pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali se grobovi, zatresla se zemlja. Zavesa u hramu se rascepila odozgo do dole. Kamenje se, uz strašan prasak, raspadalo. Stene su pucale".
Wikipedia
Isusovo raspeće
Među onima koji su ostali pod krstom bili su Bogorodica, apostol Jovan i Marija Magdalena, kao i još nekoliko žena. Posle smrti, telo Isusa Hrista zatražio je Josif iz Arimateje, koji je od Pilata dobio dozvolu da ga sahrani pre početka subote.
Telo je položeno u grob uklesan u steni, a ulaz zatvoren velikim kamenom, dok su stražari postavljeni da ga čuvaju.
Veliki petak u pravoslavlju protiče u znaku strogog posta, molitve i tišine. Tog dana se ne obavljaju slavlja, a u crkvama ne zvone zvona, već se bogosluženja najavljuju drvenim klepalima, što dodatno naglašava atmosferu žalosti i sabranosti koja traje sve do Vaskrsa.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u utorak treće sedmice po Vaskrsu ukazuje da vera koja se oslanja na ljudsku pamet, a ne na Božiju istinu, vodi u jeres, obmanu i propast – i pojedinca i zajednice.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.