U utorak treće sedmice po Vaskrsu, dok Crkva poziva vernike na trezveno sabranje i postvaskršnju radost, reči Svetog Teofana Zatvornika deluju kao oštar rez kroz duhovne zablude savremenog sveta. U dubokom razmatranju događaja iz Dela apostolskih, kroz lik Simona vrača, on otkriva večitu zamku onih koji pokušavaju da pomire veru i sujetno mudrovanje. „Iskrena vera je odricanje od svoga uma“, piše svetitelj, upozoravajući da svako ko sa svojim mišljenjem i samopouzdanjem pristupi veri ne gradi hram duše, već ruševinu koja preti da povuče i druge.
„Simon (vrač) i sam poverova i krstivši se ostade kod Filipa (Dap. 8,13). I verovao je i krstio se, a ništa od njega nije ispalo. Treba razumeti da u ustrojstvu njegove vere nešto nije bilo u redu. Iskrena vera je odricanje od svoga uma. Um treba da se ogoli i da se kao čista tabla prinese veri. Ona će se tada na njemu upisati onakva kakva jeste, bez ikakvih primesa stranih misli i uticaja.
Međutim, kada u umu ostaju njegovi stavovi, po utisnuću vere pojavljuje se mešavina uticaja: saznanje se remeti, nalazeći se između uticaja vere i mudrovanja uma. Takav je bio i Simon – obrazac svih jeretika; takvi su i svi koji sa svojim mudrovanjem stupaju u oblast vere, kako ranije, tako i sada. Oni se upliću u veru, pri čemu od njih ne izlazi ništa osim štete – za njih same, ako prebivaju u ćutanju, ili za druge – ako se ta zbrka ne zadržava samo u njima, nego izlazi na videlo usled njihove žeđi da budu učitelji.
Odatle uvek proizilazi određena grupa ljudi koja manje ili više greši u odnosu na veru, i koja projavljuje nesrećnu uverenost u nepogrešivost i bedno prizivanje svih da stanu u red za njom.“
Autentična poruka za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ podseća nas da istinsko pokajanje ne sme prestati nakon prazničnih dana, već da mora ostati životvorni plod u našem srcu.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, u četvrtak druge sedmice po Vaskrsu, ruski svetac razmatra duboku istinu o sudbini svakog čoveka prema delima koja čini.
U petak druge sedmice po Vaskrsu čitamo snažno svedočenje jednog od najmudrijih duhovnika 19. veka. Sveti Teofan Zatvornik piše o grehu Ananije i Sapfire, ali i o svakome od nas koji zaboravljamo da su Božje oči svetlije od sunca i da vide i najskrivenije pomisli srca.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik tumači duboku istinu o hramu u kome jedino Gospod može prebivati — hramu ljudskog srca, ako je celo i bez podele.