Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
Suočiti se sa bolešću jedno je od najdubljih i najtežih iskustava kroz koja čovek može proći. Strah, neizvesnost i bol prirodni su saputnici tog puta, jer bolest narušava sigurnost svakodnevice i postavlja pitanja na koja često nemamo odgovore. Ipak, pravoslavna vera nudi utehu i smisao čak i u ovakvim trenucima, podsećajući nas da u svemu što nas zadesi postoji dublji, Božji plan.
U pravoslavlju, bolest se ne posmatra samo kao teret, već i kao prilika – mogućnost da se duša očisti, vera učvrsti i srce približi Bogu. Sveti oci nas uče da stradanje nije kraj, već početak jednog drugačijeg, dubljeg pogleda na život. Prepoznajući Božiju promisao u svakom iskušenju, otvaramo svoje srce za mir i poverenje koje dolaze od Njega.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
Kako kaže jedna od najvećih pravoslavnih besednika današnjice, otac Rafailo:
- Recimo, imate situaciju da je neko bolestan, i onda nastaje hajka da se bude zdrav pošto-poto. Nije sporno – treba da se trudimo, da se borimo, da se molimo. Ali, pre svega, treba da verujemo. Iskustvo je pokazalo, ako čovek ne prihvati svoju bolest, svoje stradanje, svoju nemoć, ako se ne smiri, on ne može od svega toga da se oslobodi - poručuje iguman manastira Podmaine, a potom ukazuje na ključnu stvar:
- Imate bolest? Prvo je prihvatite. Šta to znači prihvatite? Ne u smislu da pomislite: ‘Bolestan sam i to je odlično.’ Nego prihvatite to kao iz ruke Božije. Nije bitno to što ste vi bolesni. Bitno je da vi verujete da je to Gospod vama dopustio. I kroz tu bolest vi produbljujete svoje opštenje sa Gospodom. A onda ćemo da vidimo: možda se ta bolest povuče danas, može za godinu, može za 12 godina. A može da se neće povući do kraja života. Vi to ne znate. Ali je bitno da nas ona Bogu privodi. Nošenje krsta, to je ozbiljna tajna. Malo ima takvih junaka koji mogu kroz bol da opšte sa Bogom - kaže otac Rafailo
Bolest nas podseća na našu ljudsku slabost, ali i na snagu vere koja nas osnažuje. Ona nas poziva da ne klonemo duhom, već da svaki trenutak svog stradanja doživimo kao susret sa Hristom. Jer, kako nas pravoslavlje uči, nije uvek važno da li će bol proći – važno je da kroz nju pronađemo put do večne istine i ljubavi Božije.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.