Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
Suočiti se sa bolešću jedno je od najdubljih i najtežih iskustava kroz koja čovek može proći. Strah, neizvesnost i bol prirodni su saputnici tog puta, jer bolest narušava sigurnost svakodnevice i postavlja pitanja na koja često nemamo odgovore. Ipak, pravoslavna vera nudi utehu i smisao čak i u ovakvim trenucima, podsećajući nas da u svemu što nas zadesi postoji dublji, Božji plan.
U pravoslavlju, bolest se ne posmatra samo kao teret, već i kao prilika – mogućnost da se duša očisti, vera učvrsti i srce približi Bogu. Sveti oci nas uče da stradanje nije kraj, već početak jednog drugačijeg, dubljeg pogleda na život. Prepoznajući Božiju promisao u svakom iskušenju, otvaramo svoje srce za mir i poverenje koje dolaze od Njega.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
Kako kaže jedna od najvećih pravoslavnih besednika današnjice, otac Rafailo:
- Recimo, imate situaciju da je neko bolestan, i onda nastaje hajka da se bude zdrav pošto-poto. Nije sporno – treba da se trudimo, da se borimo, da se molimo. Ali, pre svega, treba da verujemo. Iskustvo je pokazalo, ako čovek ne prihvati svoju bolest, svoje stradanje, svoju nemoć, ako se ne smiri, on ne može od svega toga da se oslobodi - poručuje iguman manastira Podmaine, a potom ukazuje na ključnu stvar:
- Imate bolest? Prvo je prihvatite. Šta to znači prihvatite? Ne u smislu da pomislite: ‘Bolestan sam i to je odlično.’ Nego prihvatite to kao iz ruke Božije. Nije bitno to što ste vi bolesni. Bitno je da vi verujete da je to Gospod vama dopustio. I kroz tu bolest vi produbljujete svoje opštenje sa Gospodom. A onda ćemo da vidimo: možda se ta bolest povuče danas, može za godinu, može za 12 godina. A može da se neće povući do kraja života. Vi to ne znate. Ali je bitno da nas ona Bogu privodi. Nošenje krsta, to je ozbiljna tajna. Malo ima takvih junaka koji mogu kroz bol da opšte sa Bogom - kaže otac Rafailo
Bolest nas podseća na našu ljudsku slabost, ali i na snagu vere koja nas osnažuje. Ona nas poziva da ne klonemo duhom, već da svaki trenutak svog stradanja doživimo kao susret sa Hristom. Jer, kako nas pravoslavlje uči, nije uvek važno da li će bol proći – važno je da kroz nju pronađemo put do večne istine i ljubavi Božije.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.