Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
Suočiti se sa bolešću jedno je od najdubljih i najtežih iskustava kroz koja čovek može proći. Strah, neizvesnost i bol prirodni su saputnici tog puta, jer bolest narušava sigurnost svakodnevice i postavlja pitanja na koja često nemamo odgovore. Ipak, pravoslavna vera nudi utehu i smisao čak i u ovakvim trenucima, podsećajući nas da u svemu što nas zadesi postoji dublji, Božji plan.
U pravoslavlju, bolest se ne posmatra samo kao teret, već i kao prilika – mogućnost da se duša očisti, vera učvrsti i srce približi Bogu. Sveti oci nas uče da stradanje nije kraj, već početak jednog drugačijeg, dubljeg pogleda na život. Prepoznajući Božiju promisao u svakom iskušenju, otvaramo svoje srce za mir i poverenje koje dolaze od Njega.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
Kako kaže jedna od najvećih pravoslavnih besednika današnjice, otac Rafailo:
- Recimo, imate situaciju da je neko bolestan, i onda nastaje hajka da se bude zdrav pošto-poto. Nije sporno – treba da se trudimo, da se borimo, da se molimo. Ali, pre svega, treba da verujemo. Iskustvo je pokazalo, ako čovek ne prihvati svoju bolest, svoje stradanje, svoju nemoć, ako se ne smiri, on ne može od svega toga da se oslobodi - poručuje iguman manastira Podmaine, a potom ukazuje na ključnu stvar:
- Imate bolest? Prvo je prihvatite. Šta to znači prihvatite? Ne u smislu da pomislite: ‘Bolestan sam i to je odlično.’ Nego prihvatite to kao iz ruke Božije. Nije bitno to što ste vi bolesni. Bitno je da vi verujete da je to Gospod vama dopustio. I kroz tu bolest vi produbljujete svoje opštenje sa Gospodom. A onda ćemo da vidimo: možda se ta bolest povuče danas, može za godinu, može za 12 godina. A može da se neće povući do kraja života. Vi to ne znate. Ali je bitno da nas ona Bogu privodi. Nošenje krsta, to je ozbiljna tajna. Malo ima takvih junaka koji mogu kroz bol da opšte sa Bogom - kaže otac Rafailo
Bolest nas podseća na našu ljudsku slabost, ali i na snagu vere koja nas osnažuje. Ona nas poziva da ne klonemo duhom, već da svaki trenutak svog stradanja doživimo kao susret sa Hristom. Jer, kako nas pravoslavlje uči, nije uvek važno da li će bol proći – važno je da kroz nju pronađemo put do večne istine i ljubavi Božije.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.