Iako je bila spremna da zbog braka s njim pređe u pravoslavlje, jedna od najlepših devojaka u Mostaru nije postala supruga slavnog pesnika.
Čuveni mostarski pesnik Aleksa Šantić poznat je po brojnim ljubavnim pesmama, pa ne čudi što je ljubav imala posebno mesto u njegovom životu. Voleo je često, voleo je beskrajno, voleo je burno, a neke od njegovih najvećih ljubavi bile su Zorka, Emina i — Anka.
Ipak, najviše je voleo onu s kojom mu je bilo zabranjeno da bude. Za Šantića je posebna bila Anka Tomlinović, a i ona je njega, kako je zabeležio Jovan Dučić, neizmerno volela.
Ko je bila Anka Tomlinović? Ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića Anka doselikla se porodicom u Mostar početkom 20. veka, a zaljubljeni pesnik pratio je svaki njen korak.
Posmartao ju je, divio joj se, puštao je u svoje misli, a svaki put kad bi se Aleksa i Anka sreli, oni bi porazgovarali i prošetali zajedno. Navodno je Anka kasnije priznala da je uvek izlazila u isto vreme nadajući se da će sresti Šantića, dok je i on sedeo u dućanu dugo čekajući da ona naiđe i da joj se približi.
Nakon što je Anka saznala da Aleksa piše pesme, redovno je čitala "Goluba" i "Neven", a rezultat njihovih susreta i izjava ljubavi bila je Šantićeva pesma "Ako hoćeš".
"Il’ ako ćeš pjesmu moju O izvoru slasti bujne, Hodi, hodi na grudi mi, Da ti ljubim usne rujne!", pisao je...
Međutim, kada je dao pesmu Anki, ona ju je vratila bez komentara i okrenula leđa pesniku, da bi se potom okrenula, sa osmehom rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću" i otrčala.
Ipak, Mostar tog vremena nije bio spreman da prihvati ljubav Srbina i Hrvatice, dok je i Ankin otac navodno želeo samo da joj obezbedi miraz i veliku kuću.
Navodno ni Šantićeva majka nije bila srećna zbog ove ljubavi, iako je Anka bila spremna da pređe u pravoslavlje iz katoličanstva da bi se udala za pesnika. Pisalo se da i je Aleksina majka jednog dana dovela sina pred ikonu Svetog Nikole i rekla: "Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Wikipedia
Aleksa šantić, portret iz mladosti
Šantić nije mogao da se suprotstavi, pa je saopštio Anki da je nemoguće da postanu muž i žena, ali je dugo patio za njom i navodno joj posvetio mnoge svoje pesme. Samo godinu dana kasnije, Tomlinovićeva se udala za starijeg čoveka iz Zagreba i napustila njihov Mostar.
Kako je zabeleženo, svatovi su na dan venčanja prošli pored Šantićevog doma na Brankovcu, a on je sedeo pored prozora i plakao. Iako je posle Anke voleo i Zorku, Šantić se nikad nije oženio, a nakon rastanka lepo Hrvatici posvetio je mnoge svoje najtužnije pesme. Preminuo je od tuberkuloze 2924. godine u Mostaru, a iza sebe je ostavio brojna vanvremenska dela.
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.