Iako je bila spremna da zbog braka s njim pređe u pravoslavlje, jedna od najlepših devojaka u Mostaru nije postala supruga slavnog pesnika.
Čuveni mostarski pesnik Aleksa Šantić poznat je po brojnim ljubavnim pesmama, pa ne čudi što je ljubav imala posebno mesto u njegovom životu. Voleo je često, voleo je beskrajno, voleo je burno, a neke od njegovih najvećih ljubavi bile su Zorka, Emina i — Anka.
Ipak, najviše je voleo onu s kojom mu je bilo zabranjeno da bude. Za Šantića je posebna bila Anka Tomlinović, a i ona je njega, kako je zabeležio Jovan Dučić, neizmerno volela.
Ko je bila Anka Tomlinović? Ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića Anka doselikla se porodicom u Mostar početkom 20. veka, a zaljubljeni pesnik pratio je svaki njen korak.
Posmartao ju je, divio joj se, puštao je u svoje misli, a svaki put kad bi se Aleksa i Anka sreli, oni bi porazgovarali i prošetali zajedno. Navodno je Anka kasnije priznala da je uvek izlazila u isto vreme nadajući se da će sresti Šantića, dok je i on sedeo u dućanu dugo čekajući da ona naiđe i da joj se približi.
Nakon što je Anka saznala da Aleksa piše pesme, redovno je čitala "Goluba" i "Neven", a rezultat njihovih susreta i izjava ljubavi bila je Šantićeva pesma "Ako hoćeš".
"Il’ ako ćeš pjesmu moju O izvoru slasti bujne, Hodi, hodi na grudi mi, Da ti ljubim usne rujne!", pisao je...
Međutim, kada je dao pesmu Anki, ona ju je vratila bez komentara i okrenula leđa pesniku, da bi se potom okrenula, sa osmehom rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću" i otrčala.
Ipak, Mostar tog vremena nije bio spreman da prihvati ljubav Srbina i Hrvatice, dok je i Ankin otac navodno želeo samo da joj obezbedi miraz i veliku kuću.
Navodno ni Šantićeva majka nije bila srećna zbog ove ljubavi, iako je Anka bila spremna da pređe u pravoslavlje iz katoličanstva da bi se udala za pesnika. Pisalo se da i je Aleksina majka jednog dana dovela sina pred ikonu Svetog Nikole i rekla: "Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Wikipedia
Aleksa šantić, portret iz mladosti
Šantić nije mogao da se suprotstavi, pa je saopštio Anki da je nemoguće da postanu muž i žena, ali je dugo patio za njom i navodno joj posvetio mnoge svoje pesme. Samo godinu dana kasnije, Tomlinovićeva se udala za starijeg čoveka iz Zagreba i napustila njihov Mostar.
Kako je zabeleženo, svatovi su na dan venčanja prošli pored Šantićevog doma na Brankovcu, a on je sedeo pored prozora i plakao. Iako je posle Anke voleo i Zorku, Šantić se nikad nije oženio, a nakon rastanka lepo Hrvatici posvetio je mnoge svoje najtužnije pesme. Preminuo je od tuberkuloze 2924. godine u Mostaru, a iza sebe je ostavio brojna vanvremenska dela.
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.