U ponedeljak pete sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik kroz svoje pouke u knjizi Misli za svaki dan u godini poziva nas na duboko preispitivanje naših postupaka i unutrašnjih pokreta.
Svetac ističe da bi svaka osoba, kad bi uvek imala na umu da su Božje oči na svakom mestu, trebala biti u potpunosti pažljiva, kako u spoljašnjem ponašanju, tako i u unutrašnjim osećanjima. Kao vojnik pred carem, tako bi i hrišćanin trebalo da postupa prema sebi, čuvajući čistotu srca i uma, kako bi se izbavio od greha i dostigao Božju milost.
“Oči su Gospodnje na svakom mestu, gledajući zle i dobre (Prič.15,13). O, kad bi se ovoga uvek sećala razumna tvar! Tada ne bi smela ne samo grešiti javno i predavati se telesnim izlišnostima, već ni u unutrašnjosti, u pokretima srca, ne bi dopustila ništa što Bogu nije ugodno.
Stajala bi ona tada kao vojnik pred carem na bojnom polju, sa svom pažnjom i strogošću prema sebi, kako ne bi ispalo da zna svoju dužnost i kako zbog toga ne bi potpala pod gnev i kaznu carevu. Dužnosti su njene zapovesti Božije, koje određuju način mišljenja koji joj je svojstven, a i to kakva je dužna da bude u svojim osećanjima i raspoloženjima. U svemu tome bila bi ona tada u potpunosti ispravna.”
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", svetitelj piše o suprotnostima koje žive u čoveku tokom Velikog posta, o odnosu duha i tela, te o načinu na koji post vodi ka preobražaju duše i tela u skladu sa voljom Božijom.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini”, u sredu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik iznosi ključne misli o suštinskoj promeni koju krštenje donosi, podsećajući nas da je prava snaga u samoodricanju i povezivanju sa Hristom
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ za četvrtak četvrte sedmice Velikog posta veliki duhovnik podseća na opasnosti popustljivosti prema telu i način na koji nas ona može udaljiti od dobra.
Jedan od najvećih duhovnika pravoslavlja uči nas o unutrašnjem preobražaju na putu ka Hristu: ostavljanje sveta, grehovnih navika i ličnih strasti.