U ponedeljak četvrtoj sedmici po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na duboko značenje Tajne Tela i Krvi koju je Gospod ustanovio, pozivajući nas na istinsko opštenje s Njim. Ovaj izazovni i duboki uvid, zabeležen u njegovoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", pokazuje da mnogi učenici nisu mogli da prihvate čudesnu prirodu Božje milosti i zbog toga su se udaljili od Njega. Sveti Teofan nas upozorava na opasnost koju nosi odbacivanje čuda u svakodnevnom životu, podsećajući da bežanje od čudesnog vodi u tamu neverja i pogibao.
„Kada je Gospod izrekao učenje o Tajni Tela i Krvi, polažući je kao neophodan uslov za opštenje sa Njim i čineći je izvorom istinskog života, mnogi od učenika Njegovih otidoše natrag i više ne iđahu s Njim (Jn 6, 66). Njima je izgledalo suviše čudesno takvo delo bezgranične milosti Božije. Neraspoloženje prema čudesnome ih je i odbilo od Gospoda.
Gospod je to video, ali nije mogao da umanji ili zameni ono što je čudesno, premda je bio spreman i da se razapne za spasenje svih. Toliko je ono bilo neophodno u ikonomiji (božanskom planu) našeg spasenja! On ih je sa žaljenjem ostavio da idu od Njega u tamu neverja i pogibao. I izabranoj Dvanaestorici On je tim povodom rekao: 'Da nećete i vi da odete?', pokazujući gotovost da i njih pusti, ukoliko se ne priklone pred čudesnošću.
Odatle proizilazi da bežati od čudesnog znači bežati od Gospoda i Spasitelja, te da onaj koji se odvraća od čudesnog ide u pogibao. Neka obrate pažnju na to oni koji se užasavaju pri samom pomenu čudesnog! Jer, i oni će sresti čudo kome više neće moći da protivureče: smrt, i po smrti – Sud. No, da li će im tada to neprotivrečenje poslužiti na spasenje – jedini Bog zna.“
Autentična poruka za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ podseća nas da istinsko pokajanje ne sme prestati nakon prazničnih dana, već da mora ostati životvorni plod u našem srcu.
Za sredu druge sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. veka u delu Misli za svaki dan u godini upućuje snažnu poruku današnjem čoveku – o istini se ne ćuti, a zabluda vodi u propast čak i kad se čini privlačnom i savremenom,
U petak druge sedmice po Vaskrsu čitamo snažno svedočenje jednog od najmudrijih duhovnika 19. veka. Sveti Teofan Zatvornik piše o grehu Ananije i Sapfire, ali i o svakome od nas koji zaboravljamo da su Božje oči svetlije od sunca i da vide i najskrivenije pomisli srca.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik tumači duboku istinu o hramu u kome jedino Gospod može prebivati — hramu ljudskog srca, ako je celo i bez podele.