ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Sve češće se može primetiti da među ljudima raste napetost, nestrpljenje i razdražljivost. Dovoljna je sitnica da izbije rasprava, da se podigne ton, da reči postanu oštre i povrede one koji ih slušaju.
U takvoj atmosferi, mnogi zaboravljaju na osnovne hrišćanske vrline - smirenje, trpljenje i ljubav prema bližnjem.
Savremeni čovek često traži opravdanje za svoje postupke u okolnostima, stresu ili nepravdi koju oseća.
Ipak, pravoslavno učenje podseća da način na koji odgovaramo na uvrede i nepravdu najviše govori o našem unutrašnjem stanju. Nije teško uzvratiti na grubu reč još grubljom, niti je teško povisiti glas kada ga drugi povise. Teško je sačuvati mir, ostati tih i ne dopustiti da nas tuđa zloba povuče u isti vrtlog.
U svakodnevnim susretima, bilo u porodici, na poslu ili na ulici, često dolazi do trenutaka kada smo iskušani da reagujemo naglo. Upravo tada se pokazuje snaga duhovnog života. Čovek koji u sebi nosi mir ne dopušta da ga spoljašnje okolnosti izbace iz ravnoteže.
On ne odgovara na uvredu uvredom, niti na gnev gnevom, jer zna da se tako zlo samo umnožava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Smirenje nije znak slabosti, već najveće snage. Ćutanje u trenutku kada nas neko vređa nije poraz, već pobeda nad sobom. To je put kojim su išli mnogi sveti ljudi, ostavljajući primer kako se čuva mir u duši čak i u najtežim okolnostima.
U tom duhu, starac Porfirije ostavio je pouku koja i danas snažno odjekuje među vernicima:
"Kad neko viče na tebe i prema tebi se loše ophodi, ti ništa ne govori. Kad neko pripada đavolu, onda se ljuti, govori rđave stvari, ogovara... Hrišćanin ne postupa tako".
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Lazareva subota zato predstavlja uvod u stradanja, ali i u konačnu pobedu - vaskrsenje.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.