ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Sve češće se može primetiti da među ljudima raste napetost, nestrpljenje i razdražljivost. Dovoljna je sitnica da izbije rasprava, da se podigne ton, da reči postanu oštre i povrede one koji ih slušaju.
U takvoj atmosferi, mnogi zaboravljaju na osnovne hrišćanske vrline - smirenje, trpljenje i ljubav prema bližnjem.
Savremeni čovek često traži opravdanje za svoje postupke u okolnostima, stresu ili nepravdi koju oseća.
Ipak, pravoslavno učenje podseća da način na koji odgovaramo na uvrede i nepravdu najviše govori o našem unutrašnjem stanju. Nije teško uzvratiti na grubu reč još grubljom, niti je teško povisiti glas kada ga drugi povise. Teško je sačuvati mir, ostati tih i ne dopustiti da nas tuđa zloba povuče u isti vrtlog.
U svakodnevnim susretima, bilo u porodici, na poslu ili na ulici, često dolazi do trenutaka kada smo iskušani da reagujemo naglo. Upravo tada se pokazuje snaga duhovnog života. Čovek koji u sebi nosi mir ne dopušta da ga spoljašnje okolnosti izbace iz ravnoteže.
On ne odgovara na uvredu uvredom, niti na gnev gnevom, jer zna da se tako zlo samo umnožava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Smirenje nije znak slabosti, već najveće snage. Ćutanje u trenutku kada nas neko vređa nije poraz, već pobeda nad sobom. To je put kojim su išli mnogi sveti ljudi, ostavljajući primer kako se čuva mir u duši čak i u najtežim okolnostima.
U tom duhu, starac Porfirije ostavio je pouku koja i danas snažno odjekuje među vernicima:
"Kad neko viče na tebe i prema tebi se loše ophodi, ti ništa ne govori. Kad neko pripada đavolu, onda se ljuti, govori rđave stvari, ogovara... Hrišćanin ne postupa tako".
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje, ističe otac Dejan.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Za razliku od mnogih drugih država, sveštenici u Grčkoj imaju status državnih službenika.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Kombinacija belog luka, vina i sporog pečenja u glinenoj posudi daje neočekivano sočan rezultat koji se pamti već posle prvog zalogaja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.