ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Sve češće se može primetiti da među ljudima raste napetost, nestrpljenje i razdražljivost. Dovoljna je sitnica da izbije rasprava, da se podigne ton, da reči postanu oštre i povrede one koji ih slušaju.
U takvoj atmosferi, mnogi zaboravljaju na osnovne hrišćanske vrline - smirenje, trpljenje i ljubav prema bližnjem.
Savremeni čovek često traži opravdanje za svoje postupke u okolnostima, stresu ili nepravdi koju oseća.
Ipak, pravoslavno učenje podseća da način na koji odgovaramo na uvrede i nepravdu najviše govori o našem unutrašnjem stanju. Nije teško uzvratiti na grubu reč još grubljom, niti je teško povisiti glas kada ga drugi povise. Teško je sačuvati mir, ostati tih i ne dopustiti da nas tuđa zloba povuče u isti vrtlog.
U svakodnevnim susretima, bilo u porodici, na poslu ili na ulici, često dolazi do trenutaka kada smo iskušani da reagujemo naglo. Upravo tada se pokazuje snaga duhovnog života. Čovek koji u sebi nosi mir ne dopušta da ga spoljašnje okolnosti izbace iz ravnoteže.
On ne odgovara na uvredu uvredom, niti na gnev gnevom, jer zna da se tako zlo samo umnožava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Smirenje nije znak slabosti, već najveće snage. Ćutanje u trenutku kada nas neko vređa nije poraz, već pobeda nad sobom. To je put kojim su išli mnogi sveti ljudi, ostavljajući primer kako se čuva mir u duši čak i u najtežim okolnostima.
U tom duhu, starac Porfirije ostavio je pouku koja i danas snažno odjekuje među vernicima:
"Kad neko viče na tebe i prema tebi se loše ophodi, ti ništa ne govori. Kad neko pripada đavolu, onda se ljuti, govori rđave stvari, ogovara... Hrišćanin ne postupa tako".
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
U besedi za sredu šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o unutrašnjoj borbi čoveka i tajni zbog koje se, kako upozorava, životne blagodeti povlače pred navikama koje razaraju dušu.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Pojavu Časnog Krsta u Jerusalimu po starom i Svetog mučenika Talaleja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Bernardina Sijenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Nakon višemesečnih spekulacija, zvanična odluka Svetog arhijerejskog sabora potvrđuje promene u vrhu Eparhije žičke i otvara pitanje njenog budućeg rukovođenja i stabilizacije.