ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Sve češće se može primetiti da među ljudima raste napetost, nestrpljenje i razdražljivost. Dovoljna je sitnica da izbije rasprava, da se podigne ton, da reči postanu oštre i povrede one koji ih slušaju.
U takvoj atmosferi, mnogi zaboravljaju na osnovne hrišćanske vrline - smirenje, trpljenje i ljubav prema bližnjem.
Savremeni čovek često traži opravdanje za svoje postupke u okolnostima, stresu ili nepravdi koju oseća.
Ipak, pravoslavno učenje podseća da način na koji odgovaramo na uvrede i nepravdu najviše govori o našem unutrašnjem stanju. Nije teško uzvratiti na grubu reč još grubljom, niti je teško povisiti glas kada ga drugi povise. Teško je sačuvati mir, ostati tih i ne dopustiti da nas tuđa zloba povuče u isti vrtlog.
U svakodnevnim susretima, bilo u porodici, na poslu ili na ulici, često dolazi do trenutaka kada smo iskušani da reagujemo naglo. Upravo tada se pokazuje snaga duhovnog života. Čovek koji u sebi nosi mir ne dopušta da ga spoljašnje okolnosti izbace iz ravnoteže.
On ne odgovara na uvredu uvredom, niti na gnev gnevom, jer zna da se tako zlo samo umnožava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Smirenje nije znak slabosti, već najveće snage. Ćutanje u trenutku kada nas neko vređa nije poraz, već pobeda nad sobom. To je put kojim su išli mnogi sveti ljudi, ostavljajući primer kako se čuva mir u duši čak i u najtežim okolnostima.
U tom duhu, starac Porfirije ostavio je pouku koja i danas snažno odjekuje među vernicima:
"Kad neko viče na tebe i prema tebi se loše ophodi, ti ništa ne govori. Kad neko pripada đavolu, onda se ljuti, govori rđave stvari, ogovara... Hrišćanin ne postupa tako".
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kada vas preplave ljutnja i frustracija, postoji način da ih preusmerite –- saznajte praktične savete koji će vam pomoći da sačuvate unutrašnju ravnotežu i harmoniju u odnosima.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Porodični odnosi zahtevaju strpljenje, razumevanje i spremnost da se sasluša druga strana, naročito onda kada dođe do neslaganja.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.