Mitropolit Siluan predvodio svečano sabranje, osvećen je impozantni mozaik prvog srpskog arhiepiskopa, a 45. omladinski festival spojio je duhovnost, tradiciju i srpsku zajednicu u Australiji.
Manastir Novi Kalenić kod Kanbere postao je epicentar duhovnog okupljanja Srpske pravoslavne crkve u Australiji, gde je na praznik Svetog Teodosija Velikog održano svečano Svetosavsko sabranje. Mitropolit australijsko-novozelandski Siluan predvodio je svetu liturgiju, a u sabranju su učestvovali brojni sveštenici iz arhijerejskih namesništava Sidneja i Pertha, gostujuće monaštvo iz ruskih i grčkih manastira, kao i sestrinstvo Manastira Novi Kalenić.
Liturgijsko okupljanje pratili su i predstavnici diplomatskog kora - ambasador, generalni konzul i vicekonzul Republike Srbije - dok je mnoštvo vernika pristiglo iz Sidneja, Kanbere, Volongonga, Brizbejna, Vodonge i Melburna, potvrđujući da svetosavlje u Australiji živi i cveta daleko od domovine.
Foto: SPC
Vladika Siluan osveštao je mozaik Svetog Save
Poruka vladike Siluana
U besedi pred pričešće vernih vladika Siluan je istakao životni put Svetog Save, njegov mladalački odaziv Božjem pozivu i neprekidni duhovni trud:
- Primer je njegovog ostvarenja ljudskog bića, uzrastanja i formiranja naznačenog Gospodom Bogom svima nama ljudima. Tako će u Srpstvu sinonim za svetu pravoslavnu veru, preobražaj i oboženje u Hristu postati reč svetosavlje, ovekovečivši time Svetog Savu u duhovnom životu i stremljenju svakog od nas ponaosob. Evo i razloga na temelju koga su naši stari podigli ovu svetosavsku manastirsku svetinju, kao i drugu u Ilajnu. Da, da se divimo i veličanstvenosti hramovnog zdanja, ali prvenstveno da se u njemu sabiramo u slozi, ljubavi, podršci jedni drugima i po svojoj ljudskoj moći u Božjem blagoslovu se posvećujemo i obožujemo.
Foto: SPC
Na 45. Svetosavskom omladinskom festivalu učestvovala su brojna folklorna društva
Svetosavska tradicija i darovi vernika
Svetosavska tradicija u manastiru vidljiva je i kroz podvig vernika koji kroz godine ulažu trud u obnovu, organizaciju i očuvanje manastirskog života. Arhijereji su tim povodom podelili gramate i zahvalnice, među kojima se posebno ističe dar porodice Kovačević iz Melburna - ukrasni mozaik Svetog Save na portalu hrama, izrađen od umetnika Riste Vujinovića iz Trebinja i osvećen tokom litije. Ovogodišnji domaćin Ratko Miličević, raniji darodavac tronosne ikone Bogorodice Trojeručice, simbolično je predao deo kolača narednim domaćinima iz porodica Poljčić i Šuvailo iz Kabramate, čuvajući kontinuitet manastirske tradicije.
Posle liturgije i osvećenja slavskih znamenja, mitropolit Siluan je otvorio 45. Svetosavski omladinski festival, koji je i ove godine uspešno organizovao kanberski paroh protojerej Branko Vasilić, uz podršku vernog naroda i brojnih saradnika. Festival je spajao duhovnost, folklor i narodnu tradiciju, potvrđujući da svetosavlje u Australiji nije samo sećanje na svetitelja, već živa praksa u zajednici i mladalačkom entuzijazmu.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.