Tanjug/Ludovic Marin/Pool via AP, AP Mikhail Klimentyev, DAVID GRAY / AFP / Profimedia
Tokom liturgije u Istanbulu, patrijarh Vartolomej jasno poručio da nijedna sila ne može slomiti narod koji se ne predaje – njegova izjava tumači se kao odgovor na politiku Donalda Trampa.
Patrijarh carigradski Vartolomej uputio je izuzetno snažnu poruku, jer se po prvi put tako nedvosmisleno izjasnio u korist Ukrajine, nagoveštavajući kritiku nove administracije Sjedinjenih Američkih Država. Njegovo obraćanje tokom liturgije u hramu Svetog Nikole u Dživaliju, u Istanbulu, nije bilo puko usputno pominjanje rata. Naprotiv, patrijarh je poslao jasnu poruku o neophodnosti ravnopravnog učešća Ukrajine u mirovnom procesu, što otvara pitanje da li njegova izjava predstavlja posrednu kritiku politike američkog predsednika Donalda Trampa.
Patrijarh je održao besedu odmah nakon parastosa za Ukrajince poginule u ratu, a carigradski patrijarh nije se zadržao samo na duhovnim i humanitarnim porukama. Jasnim i odlučnim tonom naglasio je:
- Nijedna sila ne može ugasiti duh naroda koji odbija da poklekne i nijedan narod nema pravo da nameće svoju volju drugome . kazao je patrijerh Vartolomej
Obraćajući se na engleskom jeziku, patrijarh Vartolomej je istakao da međunarodna zajednica ne sme okrenuti pogled od stradanja Ukrajine, niti prihvatiti narative koji podrivaju njen suverenitet i nezavisnost. Njegove reči da „mirovni proces ne može biti nametnut spolja i da Ukrajina mora ravnopravno učestvovati“ mogu se tumačiti kao indirektan odgovor na nedavne izjave Donalda Trampa, koji je ostavio otvorenom mogućnost pregovora sa Rusijom radi okončanja rata.
Ova izjava patrijarha Vartolomeja dolazi u trenutku kada međunarodna zajednica intenzivno raspravlja o perspektivama mira u Ukrajini. Predsednik Tramp, koji je 2024. godine ponovo izabran, izjavio je da može okončati rat „za 24 sata“ sporazumom koji bi, prema mišljenju političkih analitičara, verovatno podrazumevao teritorijalne ustupke Ukrajine.
Međutim, izjave carigradskog patrijarha jasno se suprotstavljaju takvom pristupu, naglašavajući da suverenitet Ukrajine nije predmet pregovora i da odluke o miru ne mogu biti donete bez saglasnosti ukrajinskog naroda.
Ova izjava otvara važno pitanje: kakva je uloga Carigradske patrijaršije na svetskoj geopolitičkoj sceni? Iako je kroz istoriju delovala kao duhovni svetionik pravoslavlja, njena uloga u međunarodnim političkim pitanjima daleko je složenija.
Patrijarh Vartolomej je već pokazao da se ne ustručava da zauzme jasan stav u ključnim pitanjima, kao što je bila odluka da 2019. godine prizna autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve – potez koji je izazvao oštru reakciju Moskovske patrijaršije. Njegov današnji stav dosledno prati tu politiku.
Ova tema, kako je istakao vladika, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Dok svet s nestrpljenjem iščekuje ključni susret lidera Rusije i Amerike, stručnjaci upozoravaju da bez uvažavanja kulturno-religijske dimenzije pregovori neće doneti trajan mir.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Pastor Mark Berns poručuje da uništavanje hramova nije samo politički čin, već i udar na samog Boga u ljudima, te poziva hrišćane širom sveta da se ujedine protiv zla koje razara Ukrajinu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.