KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Božićni post je u toku i predstavlja jedno od najznačajnijih razdoblja u životu Crkve i vernika. Ovo vreme nije dato samo kao priprema za veliki praznik Rođenja Hristovog, već kao poziv čoveku da se zaustavi, sabere i zagleda u dubinu sopstvenog života. Dani posta podsećaju da čovek nije stvoren samo za prolazno i telesno, već za večnost, za zajednicu sa Bogom i bližnjima.
Post, ne samo ovaj, nego i svaki, u hrišćanskom i pravoslavnom predanju ima dubok i sveobuhvatan smisao. On se ne svodi isključivo na uzdržavanje od određene hrane, već predstavlja celovit duhovni podvig.
Postimo da bismo naučili da vladamo sobom, da bismo obuzdali strasti i očistili savest. Uzdržavanje od hrane prati uzdržavanje od rđavih misli, praznih reči, osuđivanja i gneva. Bez unutrašnje promene, svaki post ostaje samo spoljašnja forma.
Način na koji se posti određen je crkvenim pravilima, ali Bog ne gleda na post kao na skup ispunjenih pravila, već na stanje srca i čistoću savesti. Post koji je praćen smirenjem, iskrenošću i ljubavlju prema bližnjima biva ugodan Bogu.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
O toj dubokoj vezi između ličnog duhovnog podviga i Božijeg blagoslova svedoče i reči velikih duhovnih učitelja, koje i danas ostaju aktuelne.
Starac Lav Optinski je to, recimo, objasnio sledećim rečima:
"Ako budete čuvali savest čistu o praznicima, sredom i petkom, i ako se budete uzdržavali u postu, Gospod Bog, velikodušan i milostiv, će vas blagosloviti takvom decom, koja će vas tešiti svojim vrlinskim životom i koja će vam biti rukovoditelji ka budućem životu, što i vama želim da zadobijete".
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.