OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
U porodičnim odnosima danas se često traži krivac, a retko smisao. Mladi se žale da ih roditelji ne razumeju, roditelji da ih deca ne slušaju, a između te dve obale ostaje praznina u kojoj raste nezadovoljstvo, gorčina i osećaj da život "ne ide". Pravoslavno iskustvo, međutim, ne nudi brza objašnjenja niti psihološke prečice. Ono pokazuje jednostavno, ali zahtevno rešenje kroz jednu pouku starca Tadeja Vitovničkog, čoveka koji je umeo da bez ublažavanja dotakne samu suštinu problema.
- Samo poslušno dete dobija blagoslov od roditelja svoga. Nije tvoje da li se roditelji slažu ili ne slažu, da li se svađaju, da li su dobri ili nisu dobri, za tebe oni moraju da budu svetinja. Da bi ti imao blagoslov Božiji, da ti bude dobro. Ne smemo ni mislima vređati roditelje. A oni, kako se ponašaju prema nama, to je njihova stvar. Kakvi su oni, za to će odgovarati pred Bogom, odgovaraće i za nas. A mi za njih ne odgovaramo. Mi ćemo odgovarati kako smo i da li smo ih poštovali - kaže starac Tadej, a potom posebno upozorava:
- Nemojte vređati i žalostiti svoje roditelje! Ne može ni vama biti dobro ako su roditelji na vas ljuti ili ožalošćeni. Roditelji naši mogu biti i lošeg karaktera, ali to je njihova stvar — oni će za to odgovarati pred Bogom i odgovaraće za nas kao svoju decu, kakav su nam dali pravac u životu. A mi moramo da poštujemo roditelje kao svetinje, da bismo imali blagoslov Božiji. Mnogi to ne rade pa se žale: ne ide im dobro, ne ide na fakultetu, ne ide kako treba, posao im ne ide. Ja im kažem: ako se niste složili sa svojim roditeljima po njihovom mišljenju, eto, zbog toga vam život stagnira, sami ste ga zaustavili.
Starac Tadej objašnjava i zašto je potrebno imati razumevanja čak i onda kada se roditelji izjašnjavaju kao neverujući:
- Ako su ti roditelji ateisti, a ti si vernik, nemoj izazivati i dražiti roditelje svojom verom, već se za njih moli i budi prema njima blag. Nemoj ni razgovarati o veri. Nema ateista među ljudima. Zar svaki čovek ne voli da živi i zar svaki čovek ne želi ljubav i dobro? A šta su drugo život, ljubav i dobro nego Bog? Treba deca da poslušaju roditelje, to je veliki dar - govorio je starac Tadej Vitovnički.
Ova pouka ne ostavlja mnogo prostora za izgovore. Ne bavi se analizom roditeljskih slabosti, ne meri ko je kome šta rekao niti ko je prvi povisio ton. Pravoslavna logika ide drugim putem: odgovornost je lična, a blagoslov nije apstraktan pojam, već stvarnost koja se prepoznaje u miru, stabilnosti i unutrašnjem poretku čoveka. Starac Tadej ne obećava lak život, ali jasno pokazuje uzrok duhovne blokade, prekid poštovanja prema onima preko kojih smo dobili život. U tom smislu, poslušnost nije poniženje, već izlaz iz zastoja. Ne zato što su roditelji bezgrešni, već zato što je poštovanje jače od njihove slabosti.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 299 (4,9-22)
9. Postaraj se da mi dođeš brzo. 10. Jer me Dimas ostavi, zavolevši sadašnji vek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. 11. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. 12. A Tihika poslah u Efes. 13. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta.
14. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po delima njegovim. 15. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim rečima. 16. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! 17. Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propoved i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih.
18. I izbaviće me Gospod od svakoga zla dela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vekove vekova. Amin. 19. Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom. 20. Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Militu bolesna. 21. Postaraj se da dođeš pre zime. Pozdravlja te Evul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braća sva. 22. Gospod Isus Hristos neka je sa duhom tvojim. Blagodat s vama. Amin.
Jevanđelje po Luki, začalo 99. (20,1-8)
1. I dogodi se jednoga od onih dana dok je on učio narod u hramu i propovedao jevanđelje, dođoše sveštenici i književnici sa starešinama. 2. I rekoše mu govoreći: „Kaži nam, kakvom vlašću to činiš? Ili ko je taj što ti je dao tu vlast?” 3. A on odgovarajući reče im: „I ja ću vas upitati jednu reč, i kažite mi: 4. 'Krštenje Jovanovo - da li beše s neba ili od ljudi?'” 5. A oni pomisliše u sebi govoreći: „Ako kažemo: 'S neba', reći će: 'Zašto mu, dakle, ne verovaste?' 6. Ako li rečemo: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati; jer je uveren da je Jovan prorok.” 7. I odgovoriše da ne znaju otkuda. 8. A Isus im reče: „Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.”
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.
Kroz 21 praktičnu duhovnu lekciju, svetitelj pokazuje kako deljenje muke, praštanje i slušanje mogu promeniti naše odnose i pogled na život.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Svetitelj nas upozorava kako reči izgovorene iza leđa mogu uništiti i onoga ko ih izgovara i onoga o kome se govori.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Performans ispred katedrale Svetog Pavla otvorio je oštru raspravu o granicama hrišćanske poruke, političkog aktivizma i dubokog sukoba levice i desnice u Britaniji.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.