OVE 2 REČI NE TREBA IZGOVARATI TOKOM ISPOVEDANJA: Otac Ljuba otkrio, mnogi vernici greše pri jednoj stvari
On naglašava da, ipak, neki vernici tokom ispovesti postupaju na način koji nije u skladu sa hrišćanskim načelima.
Sveštenici na svojim plećima nose mnogo više nego što možemo da vidimo.
Sveštenici nisu samo ljudi koji služe liturgiju i obavljaju crkvene obrede. Oni su oni kojima se dolazi i koji dolaze kada je najteže i tu su da saslušaju, posavetuju, ispovede, uteše, prekore, isprate u večnost... Njima ljudi poveravaju ono što često ne govore ni najbližima: strahove, grehe, porodične rane, bolesti i gubitke.
Sveštenici su, u očima vernika, gotovo uvek isti: smireni, tihi, dobronamerni, saosećajni. Ma šta da se dešava, retko ih vidimo uznemirene, slomljene ili obeshrabrene. I zato se prirodno nameće pitanje – da li sveštenici ikada plaču i smeju li to uopšte da rade.
Na to pitanje odgovara otac Spiridon Skoutis.
- Da, sveštenici plaču. I mnogo ih boli. Ponekad i više nego druge - kaže on.
Njihove suze, međutim, retko ko vidi. One se ne dešavaju pred ljudima, već u samoći i tišini. Sveštenik, objašnjava otac Spiridon, plače u trenucima tuge, ali i u vreme iskušenja, kada nosi teret koji ne može da podeli ni sa kim.
Iako su Božji ljudi, sveštenici nisu lišeni ljudske osećajnosti.
- Oni nisu superheroji od kamena - podseća otac Spiridon, već ljudi sa srcem koje saoseća, baš zato što su pozvani da budu nalik Bogu u ljubavi i milosti.
Veliki deo njihove tuge dolazi iz usamljenosti. Okruženi su ljudima svakoga dana, a ipak često ostaju sami sa svojim mislima i brigama. Gledaju patnju, greh, bolesti i očaj drugih, i malo ko može da razume koliku težinu to ostavlja na njihovoj duši.
Otac Spiridon ističe da sveštenici plaču i zbog nerazumevanja koje ih prati. Od njih se često očekuje da uvek budu jaki, zdravi, raspoloženi, bez ličnih problema i slabosti. Koliko god se trudili, kritike su neminovne, a njihova ljudska strana često ostaje neprimećena.
Plaču i zbog razočaranja, kada reč Božija ne dopre do srca ljudi, iako su dali sve od sebe. Plaču zbog nemoći pred siromaštvom, bolešću i patnjom svog naroda, jer ne mogu uvek da pomognu onako kako bi želeli. Tada im, kaže on, ostaje samo molitva, razumevanje i saosećanje.
Ali suze sveštenika nisu samo suze bola.
- Plaču i od radosti. Kada vide plodove svog služenja, kada osete da žive svoje zvanje - kaže otac Spiridon.
Plaču i od ljubavi, kada dobiju iskrenu zahvalnost, toplu reč ili osećaj da ih Bog prati na tom putu. I na kraju, plaču i zbog sebe – zbog sopstvenih grehova i slabosti, jer su i oni ljudi koji se bore sa sobom.
Sveštenici plaču tiho i neprimetno. A upravo zato, zaključuje otac Spiridon, treba da se molimo za svoje pastire – jer nose mnogo više nego što možemo da vidimo.
On naglašava da, ipak, neki vernici tokom ispovesti postupaju na način koji nije u skladu sa hrišćanskim načelima. U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar. Potrebno je da sveštenik živi onako kako živi njegova pastva, istakao je otac Aleksandar. U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje. Budi deo Religija.rs zajednice.
OVE 2 REČI NE TREBA IZGOVARATI TOKOM ISPOVEDANJA: Otac Ljuba otkrio, mnogi vernici greše pri jednoj stvari
DA LI SVEŠTENIK SME DA NAPLATI USLUGU I SAM JOJ ODREDI CENU! Otac Aleksandar o pitanju koje izaziva ozbiljne nesuglasice između Crkve i vernika
KOLIKO ZARAĐUJU SVEŠTENICI I KAKO: Otac Aleksandar šokirao odgovorom!
KAD BI LJUDI OVO ZNALI, NE BI PRESTAJALI DA PLAČU! Starac Gavrilo o istini koja lomi i najtvrđa srca
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Plač je spasonosan, dragi moji, govorio je profesor Jerotić.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.