Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče.
Ispovest je jedna od hrišćanskih svetih tajni u kojoj vernik ispoveda svoje grehove svešteniku (ispovedniku) i prima od Gospoda oproštaj grehova učinjenih posle krštenja, radi obnove svoje zajednice sa Bogom i pomirenja sa liturgijskom zajednicom čiji je on član.
Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče: "Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko", i Hristove reči: "Ja nisam došao da zovem pravednike no, grešnike na pokajanje".
Međutim, pojedini vernici se boje da idu na ispovest zbog straha da će se njihove tajne preneti dalje, a arhimandrit Stefan objašnjava šta u tom slučaju treba uraditi.
- Ako neko sumnja, kada razgovara sveštenikom, može da zahteva da sveštenik stavi epitahilj na ramena i da mu onda iskaže sve tajne, koje ne sme da kaže drugima. Epitrahilj je velika tajna. To je odežda na svešteniku, koja ima simbol konopca kojim je Hristos vezan vođen na Golgotu. Zato čovek ima pravo da kaže "ja ne verujem nikome, dok ne stavi epitrahilj na sebe".
Šta je epitrahilj?
shutterstock.com
Epitrahilj
Epitrahilj, navratnik je deo odežde koji se stavlja oko vrata i preko grudi se spušta na dole, do ispod kolena; najvažniji sveštenički deo odežde bez koje sveštenik ne može da izvrši nijednu sveštenu radnju (kao ni đakon bez orara). Epitrahilj je nastao od orara, tako što je orar obavijen oko vrata, tako da se oba kraja spuštaju na dole, i spojen. Tako da je epitrahilj udvoje sastavljeni đakonski orar, sa ostavljenim prorezom za glavu na njegovom gornjem delu.
U davno vreme, prilikom rukopoloženja đakona za sveštenika, Episkop je kraj đakonskog orara koji pada niz leđa, prebacivao na desno rame, tako da oba kraja vise napred. Sveštenik stavlja epitrahilj oko vrata prilikom vršenja neke bogoslužbene radnje ili obreda. Pri stavljanju epitrahilja, izgovaraju se reči molitve: "Blagosloven Bog koji izliva blagodat svoju na sveštenike. Svoje kao miro na glavu, koje se sliva na bradu, bradu Aronovu, koje se sliva na skut od haljine njegove." (Ps 133,2)
Epitrahilj označava dvostruku blagodat Svetoga Duha, koji sveštenik dobija prilikom rukopoloženja.
Sveštenik se zbog tog zahteva neće uvrediti, jer mu je važno da se ispovest odvije zbog duhovne snage iste.
- Ima ljudi koji tek pod tim uslovima žele da ispričaju još neke detalje. Sveštenik se zbog toga neće uvrediti niti će se buniti. Staviće epitrahilj na sebe, ako mu je pri ruci, samo da vernik ne odustane od ispovesti jer se greh provlači kao virus i on će udariti na čoveka, ako ga ne zaustavimo. Greh u čoveku je kao otrov zmije koji se ne razgrađuje, u njemu ostaje živi otrov koji želi da razori, njegovu savest, njegovu svest i organizam. Da nam ne bi izgorela savest u organizam moramo uzeti vodu koja nas spašava, a to je Sveta tajna pričešća.
You tube Print screen
Otac Stefan
Pominjujući zapažanje Vladete Jerotića, otac Stefan objašnjava da je Crkva spas koji stoji na raspolaganju svima i ne treba odlagati odlazak u istu.
- Vladeta Jerotić je rekao da svako živo biće traži utehu, a pred nama stoji Crkva i sveštenik kome treba pristupiti, a ljudi to odbijaju i odlažu za drugi dan. Danas treba krenuti, jer je u nama oganja. Svaki loš postupak je mala zmija, koja postaje aždaja.. Pazite se toga, dužni smo da se branimo a ne da se bojimo. Pristupite Isusu Hristu - zaključuje otac Stefan.
Vladika Nikolaj kroz priču o svešteniku i crkvenjaku Isi prikazuje opasnost od predrasuda i negativnog mišljenja o drugima, upozoravajući na to kako negativnost može obmanuti i iskriviti stvarnu sliku društva.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Hramu Svetog Save, Patrijarh Porfirije je poručio vernicima da darovi od Boga nisu ukrasi, već zadaci i poziv da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.