Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče.
Ispovest je jedna od hrišćanskih svetih tajni u kojoj vernik ispoveda svoje grehove svešteniku (ispovedniku) i prima od Gospoda oproštaj grehova učinjenih posle krštenja, radi obnove svoje zajednice sa Bogom i pomirenja sa liturgijskom zajednicom čiji je on član.
Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče: "Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko", i Hristove reči: "Ja nisam došao da zovem pravednike no, grešnike na pokajanje".
Međutim, pojedini vernici se boje da idu na ispovest zbog straha da će se njihove tajne preneti dalje, a arhimandrit Stefan objašnjava šta u tom slučaju treba uraditi.
- Ako neko sumnja, kada razgovara sveštenikom, može da zahteva da sveštenik stavi epitahilj na ramena i da mu onda iskaže sve tajne, koje ne sme da kaže drugima. Epitrahilj je velika tajna. To je odežda na svešteniku, koja ima simbol konopca kojim je Hristos vezan vođen na Golgotu. Zato čovek ima pravo da kaže "ja ne verujem nikome, dok ne stavi epitrahilj na sebe".
Šta je epitrahilj?
shutterstock.com
Epitrahilj
Epitrahilj, navratnik je deo odežde koji se stavlja oko vrata i preko grudi se spušta na dole, do ispod kolena; najvažniji sveštenički deo odežde bez koje sveštenik ne može da izvrši nijednu sveštenu radnju (kao ni đakon bez orara). Epitrahilj je nastao od orara, tako što je orar obavijen oko vrata, tako da se oba kraja spuštaju na dole, i spojen. Tako da je epitrahilj udvoje sastavljeni đakonski orar, sa ostavljenim prorezom za glavu na njegovom gornjem delu.
U davno vreme, prilikom rukopoloženja đakona za sveštenika, Episkop je kraj đakonskog orara koji pada niz leđa, prebacivao na desno rame, tako da oba kraja vise napred. Sveštenik stavlja epitrahilj oko vrata prilikom vršenja neke bogoslužbene radnje ili obreda. Pri stavljanju epitrahilja, izgovaraju se reči molitve: "Blagosloven Bog koji izliva blagodat svoju na sveštenike. Svoje kao miro na glavu, koje se sliva na bradu, bradu Aronovu, koje se sliva na skut od haljine njegove." (Ps 133,2)
Epitrahilj označava dvostruku blagodat Svetoga Duha, koji sveštenik dobija prilikom rukopoloženja.
Sveštenik se zbog tog zahteva neće uvrediti, jer mu je važno da se ispovest odvije zbog duhovne snage iste.
- Ima ljudi koji tek pod tim uslovima žele da ispričaju još neke detalje. Sveštenik se zbog toga neće uvrediti niti će se buniti. Staviće epitrahilj na sebe, ako mu je pri ruci, samo da vernik ne odustane od ispovesti jer se greh provlači kao virus i on će udariti na čoveka, ako ga ne zaustavimo. Greh u čoveku je kao otrov zmije koji se ne razgrađuje, u njemu ostaje živi otrov koji želi da razori, njegovu savest, njegovu svest i organizam. Da nam ne bi izgorela savest u organizam moramo uzeti vodu koja nas spašava, a to je Sveta tajna pričešća.
You tube Print screen
Otac Stefan
Pominjujući zapažanje Vladete Jerotića, otac Stefan objašnjava da je Crkva spas koji stoji na raspolaganju svima i ne treba odlagati odlazak u istu.
- Vladeta Jerotić je rekao da svako živo biće traži utehu, a pred nama stoji Crkva i sveštenik kome treba pristupiti, a ljudi to odbijaju i odlažu za drugi dan. Danas treba krenuti, jer je u nama oganja. Svaki loš postupak je mala zmija, koja postaje aždaja.. Pazite se toga, dužni smo da se branimo a ne da se bojimo. Pristupite Isusu Hristu - zaključuje otac Stefan.
Vladika Nikolaj kroz priču o svešteniku i crkvenjaku Isi prikazuje opasnost od predrasuda i negativnog mišljenja o drugima, upozoravajući na to kako negativnost može obmanuti i iskriviti stvarnu sliku društva.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.