Iskrene reči sveštenika na Badnje veče podstakle su mnoge na razmišljanje, pozivajući na povratak veri, ljubavi i pravim vrednostima.
Badnje veče u jednoj maloj pravoslavnoj parohiji ove godine bilo je posebno – reči oca Nemanje, izgovorene pred sabranim vernicima, pronašle su put do srca hiljada ljudi širom srpskih zemalja zahvaljujući društvenim mrežama. Njegova iskrena i dirljiva beseda pokrenula je talas preispitivanja, nade i poziva na obnovu duhovnog života.
Otac Nemanja je govorio s duhovnim autoritetom i očinskom brigom. Njegove reči nisu bile samo kritika, već duboko ukorenjen poziv na povratak veri i međusobnoj ljubavi.
- Kako to biva, red je da sveštenik kaže koju reč vezano za praznik. Ja bih, braćo i sestre, pre svega da vam se ispovedim. Vi ste moji parohijani, braća i sestre, i hoću da vam kažem da sam vrlo nezadovoljan svojom službom u vašem mestu - obratio se otac Nemanja sabranima koji su došli na paljenje badnjaka, a potom nastavio:
- Preko cele godine, crkva je prazna. Godina ima 365 dana, oko 50 nedelja, uz praznike, to je 70 službi godišnje. A služba traje sat vremena. Pitam se, braćo i sestre, da li volite toliko vašu decu, vašu porodicu, kada nemate sat vremena da dođete da izdvojite Boga radi, a samim tim, vaše dece radi.
Printscreen/Instagram/serbstreet
Otac Nemanja
Otac Nemanja je očinski upozorio:
- Mnogi od vas kažu mi: "Pa dođemo mi, oče, zapalimo sveću kada vi i niste u crkvi." A ja vam kažem: Kilo sveća da palite, bez ispovesti, pričešća i svete službe - spasenja biti neće, i nećete imati mira u vašim kućama.
Dotakao se i sve češće pojave potrage za utehom van pravoslavne crkve:
- Čujem da se mnogo naroda žali kako im je loše, a mnogi od njih se ispovedaju kako idu kod muslimanskih hodža po blagoslov. Srbi pravoslavne vere, koji slave krsnu slavu... Oni se zaista bave spiritualizmom, a mi se bavimo duhovnošću. Kroz taj spiritualizam čovek može dobiti isceljenje, ali verujte mi, bez krsta - mira u vašim kućama biti neće.
Posebno snažno odjeknula je njegova poruka o važnosti praštanja i pomirenja, koja je mnoge inspirisala da se upravo na Badnje veče približe bližnjima:
- Dok se ne izmirimo jedni s drugima, neće nam pomoći krsna slava. Dok se ne izmirimo jedni s drugima, neće nam pomoći Gospod Bog... Mi moramo taj mir Božji, pre svega, u srca naša da uselimo i da smognemo snage rođenome bratu da pružimo ruku, da smognemo snage svome ukućaninu da pružimo ruku. Zašto ne pričamo jedni s drugima? Zašto smo u svađi?
Printscreen/Instagram/serbstreet
Otac Nemanja
Njegova beseda nosila je i univerzalnu poruku o zajedništvu i važnosti duhovnih temelja:
- Za razliku od mnogih naroda, naši srpski temelji su sveti kroz pravoslavlje, i svaka cigla utkana u to jeste od svetih ljudi, čije su mošti po milenijum stare i čuvaju se u srpskim manastirima, od Kosova i Metohije do ostalih srpskih zemalja.
Otac Nemanja se osvrnuo i na učestalu, štetnu naviku psovanja:
- Srbi psuju Gospoda Boga i sve stvari ovde na zemlji, kao ona najstrašnija psovka: ‘Ubiću Boga u tebe.’ Srbi to rade, a ne pitaju se zašto im je tako. Ne smemo da gledamo druge i tražimo izgovore u njima. Niko neće da kaže: "A gde sam ja tu? Hajde da ja krenem od sebe." Kako ćemo dobiti blagoslov, kada znate i sami koliko je nesrećnih primera da brat ne priča s bratom, da sestra ne priča sa sestrom, da deca ne pričaju s roditeljima, snaja sa svekrom i svekrvom, zet sa tastom i taštom. A slavimo slavu i mislimo da će nam pomoći naša krsna slava.
Zaključujući besedu, otac Nemanja je ostavio reči koje su mnogi ponavljali kao svoju ličnu molitvu:
- Neka Gospod Bog da snagu, mir, Božju radost vama, vašim porodicama i da bude na blagoslov našega sela, naše crkve i svih vas... Samo pobedivši gordost, možemo oterati đavola od sebe. I neka Gospod Bog da, da u miru Hristovom živite.
Njegove reči nisu bile samo opomena, već i poziv na povratak pravim vrednostima – veri, ljubavi i zajedništvu. Na društvenim mrežama i dalje se deli snimak ove besede, uz komentare ljudi koji svedoče kako su ih njegove poruke podstakle na promene u životu. Badnje veče i Božić su, zahvaljujući njegovim rečima, za mnoge postali početak novog, duhovno bogatijeg poglavlja.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.