Iskrene reči sveštenika na Badnje veče podstakle su mnoge na razmišljanje, pozivajući na povratak veri, ljubavi i pravim vrednostima.
Badnje veče u jednoj maloj pravoslavnoj parohiji ove godine bilo je posebno – reči oca Nemanje, izgovorene pred sabranim vernicima, pronašle su put do srca hiljada ljudi širom srpskih zemalja zahvaljujući društvenim mrežama. Njegova iskrena i dirljiva beseda pokrenula je talas preispitivanja, nade i poziva na obnovu duhovnog života.
Otac Nemanja je govorio s duhovnim autoritetom i očinskom brigom. Njegove reči nisu bile samo kritika, već duboko ukorenjen poziv na povratak veri i međusobnoj ljubavi.
- Kako to biva, red je da sveštenik kaže koju reč vezano za praznik. Ja bih, braćo i sestre, pre svega da vam se ispovedim. Vi ste moji parohijani, braća i sestre, i hoću da vam kažem da sam vrlo nezadovoljan svojom službom u vašem mestu - obratio se otac Nemanja sabranima koji su došli na paljenje badnjaka, a potom nastavio:
- Preko cele godine, crkva je prazna. Godina ima 365 dana, oko 50 nedelja, uz praznike, to je 70 službi godišnje. A služba traje sat vremena. Pitam se, braćo i sestre, da li volite toliko vašu decu, vašu porodicu, kada nemate sat vremena da dođete da izdvojite Boga radi, a samim tim, vaše dece radi.
Printscreen/Instagram/serbstreet
Otac Nemanja
Otac Nemanja je očinski upozorio:
- Mnogi od vas kažu mi: "Pa dođemo mi, oče, zapalimo sveću kada vi i niste u crkvi." A ja vam kažem: Kilo sveća da palite, bez ispovesti, pričešća i svete službe - spasenja biti neće, i nećete imati mira u vašim kućama.
Dotakao se i sve češće pojave potrage za utehom van pravoslavne crkve:
- Čujem da se mnogo naroda žali kako im je loše, a mnogi od njih se ispovedaju kako idu kod muslimanskih hodža po blagoslov. Srbi pravoslavne vere, koji slave krsnu slavu... Oni se zaista bave spiritualizmom, a mi se bavimo duhovnošću. Kroz taj spiritualizam čovek može dobiti isceljenje, ali verujte mi, bez krsta - mira u vašim kućama biti neće.
Posebno snažno odjeknula je njegova poruka o važnosti praštanja i pomirenja, koja je mnoge inspirisala da se upravo na Badnje veče približe bližnjima:
- Dok se ne izmirimo jedni s drugima, neće nam pomoći krsna slava. Dok se ne izmirimo jedni s drugima, neće nam pomoći Gospod Bog... Mi moramo taj mir Božji, pre svega, u srca naša da uselimo i da smognemo snage rođenome bratu da pružimo ruku, da smognemo snage svome ukućaninu da pružimo ruku. Zašto ne pričamo jedni s drugima? Zašto smo u svađi?
Printscreen/Instagram/serbstreet
Otac Nemanja
Njegova beseda nosila je i univerzalnu poruku o zajedništvu i važnosti duhovnih temelja:
- Za razliku od mnogih naroda, naši srpski temelji su sveti kroz pravoslavlje, i svaka cigla utkana u to jeste od svetih ljudi, čije su mošti po milenijum stare i čuvaju se u srpskim manastirima, od Kosova i Metohije do ostalih srpskih zemalja.
Otac Nemanja se osvrnuo i na učestalu, štetnu naviku psovanja:
- Srbi psuju Gospoda Boga i sve stvari ovde na zemlji, kao ona najstrašnija psovka: ‘Ubiću Boga u tebe.’ Srbi to rade, a ne pitaju se zašto im je tako. Ne smemo da gledamo druge i tražimo izgovore u njima. Niko neće da kaže: "A gde sam ja tu? Hajde da ja krenem od sebe." Kako ćemo dobiti blagoslov, kada znate i sami koliko je nesrećnih primera da brat ne priča s bratom, da sestra ne priča sa sestrom, da deca ne pričaju s roditeljima, snaja sa svekrom i svekrvom, zet sa tastom i taštom. A slavimo slavu i mislimo da će nam pomoći naša krsna slava.
Zaključujući besedu, otac Nemanja je ostavio reči koje su mnogi ponavljali kao svoju ličnu molitvu:
- Neka Gospod Bog da snagu, mir, Božju radost vama, vašim porodicama i da bude na blagoslov našega sela, naše crkve i svih vas... Samo pobedivši gordost, možemo oterati đavola od sebe. I neka Gospod Bog da, da u miru Hristovom živite.
Njegove reči nisu bile samo opomena, već i poziv na povratak pravim vrednostima – veri, ljubavi i zajedništvu. Na društvenim mrežama i dalje se deli snimak ove besede, uz komentare ljudi koji svedoče kako su ih njegove poruke podstakle na promene u životu. Badnje veče i Božić su, zahvaljujući njegovim rečima, za mnoge postali početak novog, duhovno bogatijeg poglavlja.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.