Kolumbijska katedrala od soli (Catedral de Sal), zadivljujuće je arhitektonsko remek-delo i mesto koje ne bi trebalo da propustite tokom posete Kolumbiji.
Ova neobična katedrala smeštena je 200 metara pod zemljom u mračnim pećinama i tunelima. Tuneli koji su pritom iskorišteni nastali su u doba kada su ovde radili rudari koji su ovde kopali so – a otuda i naziv ovog građevinskog čuda.
Izvorno su rudari za sebe ovde podigli malo utočište kako bi imali gde da se pomole za sigurnost i prosperitet jer je rudarenje soli bio opasan posao. Sadašnja katedrala izgrađena je 1995. godine jer je izvorna proglašena nesigurnom.
Ulaz u tunel počinje kipom zvanim Virgen de Guasa, a koji je posvećen zaštitnici rudara. Prepoznaćete je po malom rudaru koji stoji prikazan kraj njenih nogu.
Tunel je mračan i prati ga specifičan miris, a kratka šetnjica vodi do stanice raskrsnice puta koji ima naziv 14 malih kapelica. Podsetimo, naziv “raskrsnica puta” označava korake koje je Isus Hrist prošao prema svom raspeću i kasnijem uskrsnuću.
Na kraju raskrsnice puta dolazite do tri lađe koje prikazuju Isusovo rođenje, život i smrt. Svaka lađa ima prekrasne ručno izrađene skulpture koje ukazuju na kupolu bazilike gde leži ogroman krst od poda do plafona osvetljen ljubičastim svetlima.
Premda je reč o rimokatoličkoj crkvi, ova katedrala nema biskupa i nije priznata od strane Crkve. No, još uvek održava mise svake nedelje i može primiti nekoliko hiljada ljudi odjednom. Štaviše, ponekad se koristi i kao crkva za venčanja.
Obilazak katedrale moguć je uz pratnju vodiča koji će vas provesti kroz Muzej salamure i komore za kavu, a pokazaće vam i stene za penjanje koje su među najvišima u Kolumbiji. Samo, budite spremni dodatno platiti za ovu atrakciju.
Proces kanonizacije zahteva dva priznata čuda, a Karlo je već bio beatifikovan 2020. godine zahvaljujući čudu izlečenja brazilskog deteta.
Do 1905. godine promet je češće prekidao misu jer je do tada cesta bila državna. Iste je godine otvorena obilaznica pa danas kroz crkvu prolazi samo lokalni promet.
Pri preuređenju je zadržana većina istorijskih elemenata zgrade poput podnih pločica, vrata i krovnih prozora, a s obzirom na to da je plafon visok čak četiri metra.
Ulazak u crkvu popraćen škripom podova i osećajem da vas neko promatra mnoge je posetitelje ostavio pred vratima, previše uplašenima da bi ulazili.