Do 1905. godine promet je češće prekidao misu jer je do tada cesta bila državna. Iste je godine otvorena obilaznica pa danas kroz crkvu prolazi samo lokalni promet.
U blizini slikovitog srednjovjekovnog gradića Gminda u austrijskoj pokrajini Koruškoj, dvadesetak kilometara severno od Filaha, u kraju mnogih "Badova" dobro poznatih skijašima, nalazi se vrlo neobična znamenitost: crkvica podeljena na dva dela – ulicom, koja se zato naziva jednostavno Podeljena crkva (Geteilte Kirche am Kreuzbichl).
S jedne strane ulice nalazi se svetište, a s druge strane dvospratna galerija gde vernici mogu sesti i slušati propoved. Crkva ima i tornjić sa zvonom, koji se, stojeći samo na gredama bez zidova, izvrsno uklapa u izgled ove neobične crkve koja pomalo podseća na Magritovo poigravanje sa stvarnošću.
Oba dela crkve otvorena su prema ulici kako bi mogli komunicirati, odnosno kako bi vernici mogli videti i čuti sveštenika. Ako za vreme mise naiđe traktor ili auto, bogoslužje se mora prekinuti dok ne prođe.
Ulica uz koju se sada nalazi crkva (odnosno – oko koje) vekovima je bila deo važnoga istorijskog trgovačkog puta od Venecije preko Salzburga do južne Nemačke, a Gmind je bio uobičajeno stajalište i odmorište. Na mestu današnje crkve nekada je stajao spomenik nazvan “Kreuz am Bichl” (Krst na brdu) za koji se zna da je ovde stajao još 1443. godine.
Pretpostavlja se da su putnici na tome mestu molili za zaštitu na teškom putu i zahvaljivali na sretnom povratku. Istom ovom ulicom dolazilo se i do "brda vešala“ ("Galgenbichl") pa su se kod krsta uz ulicu osuđenici poslednji put molili pred pogubljenje.
Wikipedia
Sredinom 18. veka svetište je pretvoreno u kapelu sa apsidom i dvostranim stepeništem na fasadi. Koral se nalazi oko dva metra iznad ulice, otvoren velikim okruglim lukom i zaštićen rešetkom od kovanog gvožđa.
Prostorija za vernike izgrađena je i otvorena 1824. godine. Župnik je, sažalivši se nad vernicima koji su službu slušali na lošem vremenu, urgirao izgradnju galerije s klupama s druge strane ceste, koja je takođe otvorena prema ulici i zaštićena. Od tada, misa se održava tako da sveštenik vodi bogoslužje iz svoje zgrade, dok vernici slušaju u svojoj. Do 1905. godine, saobraćaj je često prekidao misu, jer je ulica bila državna. Iste godine otvorena je obilaznica, pa danas kroz crkvu prolazi samo lokalni saobraćaj.
Iako se danas retko služe mise, crkva se redovno održava, a grad Gmind se još u 19. veku obavezao da će je čuvati zauvek.
Još jedna zanimljivost crkve je freska koja je nastala prema crtežu Mikelanđela, koji je u Gmind doneo Orcielo dela Voltera. U 19. veku, slikar Josef Mesner je pokušao da je popravi, ali ju je uništio uljem. Godine 1944. fresku je preslikao Malter Veiter iz Klagenfurta, i danas nosi njegov potpis.
Više puta u istoriji je bilo težnji za približavanjem i rešavanjem podela, ali one praktično i danas postoje, a ponovna unija nikada nije uspostavljna.
Manastir Svete Paraskeve na Hvaru, osnovan 1561. godine, bio je važna pravoslavna svetinja, koja je kroz vekove pretrpela različite promene, vlasti i nacionalizaciju posle Drugog svetskog rata.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Victoria de la Kruz, španska monahinja i misonarka, decenijama je rizikovala svoj život u posleratnom Japanu, spasavajući devojčice i žene iz kandži trgovine ljudima.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.