Do 1905. godine promet je češće prekidao misu jer je do tada cesta bila državna. Iste je godine otvorena obilaznica pa danas kroz crkvu prolazi samo lokalni promet.
U blizini slikovitog srednjovjekovnog gradića Gminda u austrijskoj pokrajini Koruškoj, dvadesetak kilometara severno od Filaha, u kraju mnogih "Badova" dobro poznatih skijašima, nalazi se vrlo neobična znamenitost: crkvica podeljena na dva dela – ulicom, koja se zato naziva jednostavno Podeljena crkva (Geteilte Kirche am Kreuzbichl).
S jedne strane ulice nalazi se svetište, a s druge strane dvospratna galerija gde vernici mogu sesti i slušati propoved. Crkva ima i tornjić sa zvonom, koji se, stojeći samo na gredama bez zidova, izvrsno uklapa u izgled ove neobične crkve koja pomalo podseća na Magritovo poigravanje sa stvarnošću.
Oba dela crkve otvorena su prema ulici kako bi mogli komunicirati, odnosno kako bi vernici mogli videti i čuti sveštenika. Ako za vreme mise naiđe traktor ili auto, bogoslužje se mora prekinuti dok ne prođe.
Ulica uz koju se sada nalazi crkva (odnosno – oko koje) vekovima je bila deo važnoga istorijskog trgovačkog puta od Venecije preko Salzburga do južne Nemačke, a Gmind je bio uobičajeno stajalište i odmorište. Na mestu današnje crkve nekada je stajao spomenik nazvan “Kreuz am Bichl” (Krst na brdu) za koji se zna da je ovde stajao još 1443. godine.
Pretpostavlja se da su putnici na tome mestu molili za zaštitu na teškom putu i zahvaljivali na sretnom povratku. Istom ovom ulicom dolazilo se i do "brda vešala“ ("Galgenbichl") pa su se kod krsta uz ulicu osuđenici poslednji put molili pred pogubljenje.
Wikipedia
Sredinom 18. veka svetište je pretvoreno u kapelu sa apsidom i dvostranim stepeništem na fasadi. Koral se nalazi oko dva metra iznad ulice, otvoren velikim okruglim lukom i zaštićen rešetkom od kovanog gvožđa.
Prostorija za vernike izgrađena je i otvorena 1824. godine. Župnik je, sažalivši se nad vernicima koji su službu slušali na lošem vremenu, urgirao izgradnju galerije s klupama s druge strane ceste, koja je takođe otvorena prema ulici i zaštićena. Od tada, misa se održava tako da sveštenik vodi bogoslužje iz svoje zgrade, dok vernici slušaju u svojoj. Do 1905. godine, saobraćaj je često prekidao misu, jer je ulica bila državna. Iste godine otvorena je obilaznica, pa danas kroz crkvu prolazi samo lokalni saobraćaj.
Iako se danas retko služe mise, crkva se redovno održava, a grad Gmind se još u 19. veku obavezao da će je čuvati zauvek.
Još jedna zanimljivost crkve je freska koja je nastala prema crtežu Mikelanđela, koji je u Gmind doneo Orcielo dela Voltera. U 19. veku, slikar Josef Mesner je pokušao da je popravi, ali ju je uništio uljem. Godine 1944. fresku je preslikao Malter Veiter iz Klagenfurta, i danas nosi njegov potpis.
Više puta u istoriji je bilo težnji za približavanjem i rešavanjem podela, ali one praktično i danas postoje, a ponovna unija nikada nije uspostavljna.
Manastir Svete Paraskeve na Hvaru, osnovan 1561. godine, bio je važna pravoslavna svetinja, koja je kroz vekove pretrpela različite promene, vlasti i nacionalizaciju posle Drugog svetskog rata.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Kako se Božić približava, crkvene grupe i udruženja širom Sirije pokrenule su humanitarne, servisne i duhovne inicijative. To uključuje posete starijim osobama, čišćenje i farbanje ulica i trotoara, distribuciju informativnih letaka, organizovanje božićnih marketa sa prodajnim štandovima i održavanje večeri božićnih pesama i molitvi.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.