Više puta u istoriji je bilo težnji za približavanjem i rešavanjem podela, ali one praktično i danas postoje, a ponovna unija nikada nije uspostavljna.
Veliki raskol ili Velika šizma je označio kanonsko odvajanje i prekid liturgijske zajednice između Rimokatoličke crkve i Pravoslavne crkve 1054. godine. Nakon raskola, Crkva je podeljena na Katoličku crkvu sa centrom u Rimu i na Pravoslavnu crkvu sa centrom u Carigradu.
Do današnjeg dana, svaka zajednica polaže pravo da je jedini naslednik jedne – Svete, saborne i apostolske Crkve. Više puta u istoriji je bilo težnji za približavanjem i rešavanjem podela, ali one praktično i danas postoje, a ponovna unija nikada nije uspostavljna.
Zbog svega ovoga, danas je mahom nepoznat jedini slučaj kada su se Zapadna i Istočna crkva, makar na kratko, zapravo ponovo ujedinile!
Bilo je to na Drugom lionskom saboru 1272. godine.
Prvo politika, a onda pitanje vere
Freepik
Vizantijski carevi želeli su iz političkih razloga pomirenje sa Rimskom crkvom. Tako se i dogodilo da u Lionu u Francuskoj, od 1272. do 1274. papa Grgur IX sazove sabor uz pristanak vizantijskog cara Mihajla VIII Paleologa da pokušaju da ujedine pravoslavnu crkvu sa zapadnom crkvom.
Vizantiji je u tom momentu pretio napad Karla I Anžujskog i car Mihajlo VIII se nadao da će unijom obezbediti neophodnu pomoć sa Zapada, pa se zbog toga složio da se sazove “Sabor sjedinjenja”.
Bio je to prvi put od raskola 1054. da su se pravoslavni grčki poslanici našli na jednom Saboru na Zapadu. Razgovorima u Lionu je prisustvovalo oko 300 biskupa, 60 igumana i više od hiljadu crkvenih velikodostojnika ili njihovih prokuratora, među kojima su bili i predstavnici univerziteta i neki od najučenijih ljudi Srednjeg veka.
Tokom pregovora pravoslavni poslanici su prihvatili dogmatski dekret “Fideli”, koji je potvrđeno da Sveti Duh ishodi od Oca i od Sina kao iz jednog načela, a ne kao iz dva različita načela. Sa druge strane, katolička crkva se složila da Vizantiji pruži potrebnu pomoć i zauzda napade Karla I i sabor je okončan pomirenjem koji je ratifikovao car Mihajlo Paleolog, a prihvatio Patrijarh Jovan XI.
Savez kratkog daha
Pavlíček Luboš / ČTK / Profimedia
Problemi za Lionsku uniju počeli su faktički odmah po okončanju sabora. Iako je predstavljala carev diplomatski uspeh, unija je u Carigradu primljena sa otvorenim nezadovoljstvom.
Grčka pravoslavna crkva nije prihvatila pomirenje sa “rimokatoličkim latinskim jereticima”. Sa druge strane, ni car nije primio obećanu pomoć od Lionskog Sabora. Jedno vreme diplomatska unija omogućila je Mihajlu da dobije predah u sukobu sa zapadnim silama, ali na već naredni papa – Martin IV ekskomunicirao Mihajla, dajući na taj način Karlu Anžujskom dozvolu da napadne Vizantiju.
Vest o pomirenju sa Zapadom u Vizantiji je dočekana “na nož”. Društvo i crkva su se žestoko podelili i Car Mihajlo je svoju politiku sprovodio silom čak i unatar sopstvene familije! Upravo je njegov sin Andronik II bio taj koji je poveo antilatinski pokret.
A Srbija?
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Sve ovo vreme, Srbija je koristila neslogu i pomagala protivnike unije. Srpski kralj Stefan Uroš II Milutin je 1282. početak svoje vlade obeležio zauzimanjem Skoplja.
Faktički kraj Unije bio je Mahajlova smrt 11. decembra 1282. godine koji je umro u toku priprema upravo za pohod protiv Srba. Andronik je vrlo brzo odbacio unijatsku politiku, a patrijarh Jovan XI je smenjen već 26. decembra.
Sinod održan u Carigradu u januaru 1283. odlučio je da javno spale sva dokumenta koja su svedočila o Lionskoj Uniji, a Caru Mihajlu VIII uskraćen je hrišćanski sprovod, opelo, pa čak i pomen.
Zašto je došlo do raskola?
Shutterstock
Velika šizma je posledica složenog mešanja verskih nesuglasica i političkih konflikata. Jedno od mnogih verskih neslaganja između zapadnih (rimskih) i istočnih (vizantijskih) grana Crkve je u vezi sa upotrebom beskvasnog hleba za sakrament svete pričesti. (Zapad je podržavao ovu praksu, dok je Istok bio protiv.) Drugi predmeti verskog spora uključuju tačan tekst Nicejskog simbola vere i zapadno verovanje da bi sveštenici trebalo da ostanu u celibatu.
Ove verske nesuglasice pogoršane su raznim političkim konfliktima, posebno u vezi sa pitanjem vlasti Rima. Rim je smatrao da papa — religiozni lider zapadne Crkve — treba da ima vlast nad patrijarhom — religioznim autoritetom istočne Crkve. Konstantinopolj nije bio saglasan. Svaka Crkva je priznavala svoje lidere.
Iako se dve Crkve nikada nisu ponovo ujedinile, više od hiljadu godina nakon njihovog raskola, zapadna i istočna grana hrišćanstva došle su do mirnijih odnosa. Godine 1965, papa Pavle VI i patrijarh Atenagora I ukinuli su dugotrajne međusobne ekskomunike koje su donete od strane njihovih Crkava.
Danas, dve grane hrišćanstva ostaju različite manifestacije slične vere. Rimokatoličanstvo je najveća hrišćanska denominacija, sa više od milijardu vernika širom sveta. Istočno-pravoslavlje je druga najveća hrišćanska denominacija, sa više od 260 miliona vernika.
Ova tradicija je bila prisutna kod katoličkog stanovništva Balkana, gde je tetoviranje služilo za zaštitu žena od harema, a muškaraca od regrutacije u janjičare. Tetovirani Simboli su često bili povezani sa krstom. Iako se običaj uglavnom praktikovao među adolescentima, i danas ga je moguće videti kod starijih žena, kao trag drevnih običaja iz vremena Osmanskog carstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.