Manastir Svete Paraskeve na Hvaru, osnovan 1561. godine, bio je važna pravoslavna svetinja, koja je kroz vekove pretrpela različite promene, vlasti i nacionalizaciju posle Drugog svetskog rata.
Davne 1561. godine, kada je biti pravoslavan na ovim prostorima, kao i danas, podrazumevalo spremnost na stradanja i u vreme kada se pravoslavlje iz Dalmatinske zagore spuštalo prema priobalju i na ostrva, osnovan je na Hvaru manastir svete Paraskeve.
Naime, u tom periodu kada je na Hvaru već bila smeštena flota ratne mletačke mornarice, doseljava se i nekoliko pravoslavnih, grčkih porodica. Budući da je i među mornarima bilo dosta onih pravoslavne veroispovesti, te kako bi ovaj narod Božiji mogao prinositi svoje molitve Bogu, sagradi se crkva u čast Prepodobne matere Paraskve.
Youtube/Where To Next
Hvar je danas luksuzno ostrvo.
Važno je napomenuti kako je odmah pored crkve podignut i dom za služaščeg sveštenika, u kojem su ponekad radi pastirske službe obitavali jedan ili dvojica monaha. Od tada je crkva svete Paraskeve prozvana manastirom. Prema pisanim izvorima, tada su značajan deo hvarskog stanovništva činili i pravoslavni Srbi, a prvi hvarski sveštenik je bio otac Evstatije Lefara.
Iako su vremena bila teška i uprkos latinskom prozelitizmu, s obzirom na gore navedene podatke, da se zaključiti da je pod meltačkom vlašću, Pravoslavna Crkva imala izvesnu slobodu. Interesantan je podatak da čak i papski vizitator, biskup grada Verone, Avgustin Valerije, u svom izveštaju iz februara 1579. godine, kada je u crkvi još uvek bio samo jedan oltar, pominje ovaj manastir svete Paraskeve.
Oduzet nakon Drugog svetskog rata
Nakon Drugog svetskog rata i poznatog zakona o nacionalizaciji u tadašnjoj SFRJ, manastir svete Venerande (Paraskeve), postaje vlasništvo grada Hvara i zaštićeni je spomenik kulture.
Na manastiru su se izvodili radovi, a ova svetinja bila pretvorena i u disko klub.
Po svim državno-pravnim propisima, kako sadašnjih tako i svih prethodnih vlasti, manastir svete matere Paraskeve – Venerande, trebalo bi da bude u vlasništvu Pravoslavne Eparhije dalmatinske.
Nešto kasnije, 21. 10. 1616. godine, obilazeći svoju pastvu po Dalmaciji, u 75. godini života u ovom manastiru upokojio se episkop Gavrilo Sever. Novi mletačko-dalmatinski episkop bio je Teofan Ksenakis. Tri godine posle smrti episkopa Gavrila, episkop Teofan je u dogovoru sa mletačkom opštinom uredio, da se 1619. godine Gavrilovo telo sa Hvara prenese u Mletke. Već tada je Crkvena opština na Hvaru, bila prilično lošeg imovinskog stanja, iako se nekoliko decenija starala da izdržava svoje sveštenoslužitelje. Na ovakvo stanje Crkve na Hvaru posebnu pažnju obratio je novi episkop Atanasije Valerijan, koji je mletačkoj vladi uputio molbu za pomoć.
Wikipedia
Pogled na manastir.
Pošto je vlast zbog mornara pravoslavne veroispovesti mala interes da crkva na Hvaru bude aktivna, ona preuzima brigu oko izdržavanja ovog manastira. Tako mletačke vlasti, ukazom od 1. 2. 1628. godine, kada su u manastiru na Hvaru živeli monah Matej Kasimati sa još dva sabrata, određuje jednomjesečnu pomoć ovoj sveštenoj obitelji. Međutim, pošto je ta pomoć bila nedovoljna za potrebe manastira i monaha, 13. septembra 1636. godine, od istih vlasti izdat je dukal, kojim se manastiru svete Paraskeve na Hvaru, dodeljuje 60 kanapa neobrađene zemlje u Pišćinama i Beškovi.
Ovim dukalom se ozakonjuje i državno pravo patronata na zemlju. Tako su, u junu 1644. godine kada je u manastir za hvarskog paroha došao Pahomije Kanakari, vlasti u septembru 1646. godine, tražile od kneza i hvarskog proveditora izveštaj o tome postavljenju. Potom je generalni proveditor dalmatinski Leonard Foskolo 5. 5. 1647. godine, po primitku pozitivnog izveštaja, odobrio Pahomijevo postavljenje za pravoslavnog sveštenoslužitelja na Hvaru.
Wikipedia
Pogled na manastir.
Do 1685. godine u manastiru svete Paraskeve uvek se služilo po istočnom obredu, i uvek se čitao Nikeo-carigradski simvol vere. Međutim, prilike se menjaju i te iste godine, hvarski biskup Priuli, obratio se proveditoru Valijeru, sa molbom da u crkvi svete Paraskeve pored pravoslavnog sagradi i latinski oltar. Valijer mu je uvažio molbu, te je tada napravljen katolički oltar, posvećen svetom Francisku, gde je ponekad, mimo volje pravoslavnog sveštenstva i naroda, latinski sveštenik služio misu.
Youtube/Where To Next
Plaža nadomak hrama.
Naime, treba spomenuti da su katolički oltari bili građeni i po ostalim pravoslavnim crkvama u Zadru, Šibeniku i Trogiru. Na primer, u vreme episkopa Melentija Tipalda, kada je pravoslavna crkvena opština u Trogiru bila veoma jaka, hram je oduzet, a narod mahom pokatoličen. Ipak, ta praksa da latinska misa bude služena u pravoslavnim hramovima, te da se dograđuju latinski oltari, vremenom je iščezla.
Uredba proveditora Grimanija od 22. 10. 1754. godine svedoči o tome da je manastir svete Paraskeve bio uređen tako da su se u njemu mogla vršiti pravoslavna bogosluženja. Isti ukaz nalaže da se i crkve u Skradinu, Zadru i Šibeniku moraju urediti po propisima istočnog obreda.
Strašan požar zahvatio je dominikanski manastir na ostrvu Čiovu kod Trogira, ali je Crkva Svetog Krsta, poznata po čudesnom Raspeću koje je dva puta prokrvarilo, ostala potpuno netaknuta. Župnik opisao je dramatične trenutke kada je gledao kako plamen guta gotovo čitav gornji sprat manastira, dok svetilište čudesno opstaje.
Pojedina države kao da se utrkuju, koja će bolje i svečanije da ukrasi svoje trgove, raskošna rasveta je svuda a duh praznika se se oseća na svakom kutku.
Iza slavnih imena krije se zajednički predak iz Like čija loza otkriva fascinantnu povezanost naučnika koji je oblikovao svet i žene koja je stajala pored Josipa Broza Tita.
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.