Priča ovog monaha svedoči o nesebičnoj ljubavi i nepokolebljivoj veri - od predanog rada na gradilištima širom Evrope do odricanja od svega svetovnog i obnove svetinje kod Petrovca na Mlavi.
U 92. godini, u Gospodu se prestavio otac Grigorije (Stefanović), iguman Manastira Svete Trojice u selu Ždrelo kod Petrovca na Mlavi. Njegov život i delo ostaće duboko urezani u pamćenje vernog naroda, kao svedočanstvo neumornog truda, vere i ljubavi prema Crkvi i Bogu.
Rođen 15. februara 1933. godine u pobožnoj porodici zemljoradnika, otac Grigorije, svetovnog imena Sima, od malih nogu je ispoljavao duboku privrženost duhovnom životu. U mladosti je, tragajući za mogućnostima, proveo tri decenije radeći kao građevinski radnik u Nemačkoj i Švajcarskoj. Svaki zarađeni dinar s ljubavlju je posvetio izgrađivanju hrama Svete Trojice, koji je u potpunosti sam sazidao tokom tri godine, pretvarajući vekovima zapušteni manastir u duhovno utočište.
Facebook/Косово и Метохија
Otac Grigorije bio je ktitor i iguman manastira Ždrelo
S blagoslovom episkopa braničevskog Ignatija Midića, otac Grigorije je 25. juna 2001. godine završio obnovu manastira, koji je osveštan i predat na bogoslužbenu upotrebu. Tog dana, tadašnji iskušenik Sima primio je monaški postrig i dobio ime Grigorije. Njegovim nesebičnim zalaganjem obnovljen je i manastirski konak, a izgrađen je i kameni zid oko svetinje. Za svoje izuzetno delo, Sveti Arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao ga je Ordenom Svetog Save drugog reda.
Mnogi koji su imali priliku da sretnu oca Grigorija pamtiće ga kao čoveka duboke vere i nesebične ljubavi. Sa ozbiljnošću i toplinom, uvek je istrajavao u podvigu, podsećajući vernike na značaj duhovnog života.
Wikipedia
Manastir Svete Trojice u selu Ždrelo pored Petrovca na Mlavi
Svetu liturgiju i opelo za pokoj duše oca Grigorija služiće bratstvo manastira u subotu u 10 časova u manastiru Ždrelo. Vernici su pozvani da svoje molitve posvete upokojenom igumanu, bez donošenja venaca i veštačkog cveća.
Neka mu Gospod podari večni pokoj u Carstvu nebeskom, gde će se pridružiti saboru pravednika. Otac Grigorije ostaje kao svetli primer podviga, ktitorstva i žrtve za svoju veru i narod.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Govoreći o iskušenjima koja predstoje, otac Grigorije poziva vernike na materijalnu, ali što je važnije – duhovnu pripremu za sve što, po njegovim rečima, dolazi.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.