Priča ovog monaha svedoči o nesebičnoj ljubavi i nepokolebljivoj veri - od predanog rada na gradilištima širom Evrope do odricanja od svega svetovnog i obnove svetinje kod Petrovca na Mlavi.
U 92. godini, u Gospodu se prestavio otac Grigorije (Stefanović), iguman Manastira Svete Trojice u selu Ždrelo kod Petrovca na Mlavi. Njegov život i delo ostaće duboko urezani u pamćenje vernog naroda, kao svedočanstvo neumornog truda, vere i ljubavi prema Crkvi i Bogu.
Rođen 15. februara 1933. godine u pobožnoj porodici zemljoradnika, otac Grigorije, svetovnog imena Sima, od malih nogu je ispoljavao duboku privrženost duhovnom životu. U mladosti je, tragajući za mogućnostima, proveo tri decenije radeći kao građevinski radnik u Nemačkoj i Švajcarskoj. Svaki zarađeni dinar s ljubavlju je posvetio izgrađivanju hrama Svete Trojice, koji je u potpunosti sam sazidao tokom tri godine, pretvarajući vekovima zapušteni manastir u duhovno utočište.
Facebook/Косово и Метохија
Otac Grigorije bio je ktitor i iguman manastira Ždrelo
S blagoslovom episkopa braničevskog Ignatija Midića, otac Grigorije je 25. juna 2001. godine završio obnovu manastira, koji je osveštan i predat na bogoslužbenu upotrebu. Tog dana, tadašnji iskušenik Sima primio je monaški postrig i dobio ime Grigorije. Njegovim nesebičnim zalaganjem obnovljen je i manastirski konak, a izgrađen je i kameni zid oko svetinje. Za svoje izuzetno delo, Sveti Arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao ga je Ordenom Svetog Save drugog reda.
Mnogi koji su imali priliku da sretnu oca Grigorija pamtiće ga kao čoveka duboke vere i nesebične ljubavi. Sa ozbiljnošću i toplinom, uvek je istrajavao u podvigu, podsećajući vernike na značaj duhovnog života.
Wikipedia
Manastir Svete Trojice u selu Ždrelo pored Petrovca na Mlavi
Svetu liturgiju i opelo za pokoj duše oca Grigorija služiće bratstvo manastira u subotu u 10 časova u manastiru Ždrelo. Vernici su pozvani da svoje molitve posvete upokojenom igumanu, bez donošenja venaca i veštačkog cveća.
Neka mu Gospod podari večni pokoj u Carstvu nebeskom, gde će se pridružiti saboru pravednika. Otac Grigorije ostaje kao svetli primer podviga, ktitorstva i žrtve za svoju veru i narod.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Govoreći o iskušenjima koja predstoje, otac Grigorije poziva vernike na materijalnu, ali što je važnije – duhovnu pripremu za sve što, po njegovim rečima, dolazi.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.