Priča ovog monaha svedoči o nesebičnoj ljubavi i nepokolebljivoj veri - od predanog rada na gradilištima širom Evrope do odricanja od svega svetovnog i obnove svetinje kod Petrovca na Mlavi.
U 92. godini, u Gospodu se prestavio otac Grigorije (Stefanović), iguman Manastira Svete Trojice u selu Ždrelo kod Petrovca na Mlavi. Njegov život i delo ostaće duboko urezani u pamćenje vernog naroda, kao svedočanstvo neumornog truda, vere i ljubavi prema Crkvi i Bogu.
Rođen 15. februara 1933. godine u pobožnoj porodici zemljoradnika, otac Grigorije, svetovnog imena Sima, od malih nogu je ispoljavao duboku privrženost duhovnom životu. U mladosti je, tragajući za mogućnostima, proveo tri decenije radeći kao građevinski radnik u Nemačkoj i Švajcarskoj. Svaki zarađeni dinar s ljubavlju je posvetio izgrađivanju hrama Svete Trojice, koji je u potpunosti sam sazidao tokom tri godine, pretvarajući vekovima zapušteni manastir u duhovno utočište.
Sveti sinod RPC doneo odluku koja je izazvala buru među vernicima – nekadašnji bliski saradnik patrijarha Kirila suočen s optužbama za način života nespojiv s monaškim zavetima, dok mu je nova crkvena služba određena daleko od Rusije.
Premda je riječ o rimokatoličkoj crkvi, ova katedrala nema biskupa i nije priznata od strane Crkve. No, još uvijek održava mise svake nedjelje i može primiti nekoliko tisuća ljudi odjednom. Štoviše, ponekad se koristi i kao crkva za vjenčanja.
Ovo dirljivo pojanje podseća na stradanje hrišćana u Siriji, dok glasmonahinje, pun vere i nade, odjekuje iz mesta gde se i dalje govori aramejski, jezik kojim je govorio Hrist.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Priča ovog monaha svedoči o nesebičnoj ljubavi i nepokolebljivoj veri - od predanog rada na gradilištima širom Evrope do odricanja od svega svetovnog i obnove svetinje kod Petrovca na Mlavi.