U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Mitropolit šumadijski Jovan sa sveštenstvom Eparhije šumadijske
Na dan kada Crkva slavi mučeništvo Svetih Evlampija i Evamplije, vernici su se u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Kragujevcu okupili da odaju počast blaženopočivšem episkopu šumadijskom Valerijanu, na 48. godišnjicu njegovog upokojenja. Mitropolit šumadijski Jovan, sa duhovnim ponosom i blagoslovom, služio je svetu liturgiju, osvetljavajući ovaj dan svetlom vere i crkvene tradicije.
Nakon liturgije, mitropolit Jovan je služio pomen za prvog episkopa šumadijskog, čija je služba ostavila dubok trag u srcima vernika. Njegova beseda, prožeta mudrošću i duhovnom snagom, bila je podsticaj za razmišljanje o iskušenjima koja prate svakog hrišćanina.
- Čuli smo kako današnje Jevanđelje kaže: Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. I četrdeset dana kuša ga đavo - započeo je mitropolit, osvetljavajući važnost duhovne borbe u životu svakog pojedinca.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Valerijanu
Njegove reči dotakle su suštinu hrišćanskog života, ističući da čovek ne živi samo od fizičke hrane, već i od "svake reči koja izlazi iz usta Božjih". Ova izjava, slična onoj koju je izrekao Gospod u pustinji, poziva sve nas na promišljanje o našoj hrani, duhovnoj i materijalnoj, i o tome kako možemo postati istinski ispunjeni Duhom Svetim.
Mitropolit Jovan se osvrnuo i na ličnost episkopa Valerijana, naglašavajući njegovu snagu i hrabrost u suočavanju sa iskušenjima.
- Svaki episkop je ikona Božja. Nažalost, vladika Valerijan je trpeo velika iskušenja, ne od neprijatelja sa strane, već od svog naroda. Kažu da šest godina nije smeo da izađe iz porte crkvene - rekao je mitropolit, podsećajući nas na to koliko su ponekad iskušenja koja dolaze iznutra teža od onih spoljašnjih.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Pomen blaženopočivšem episkopu šumadijskom Valerijanu
Njegove reči pozvale su nas da se suočimo sa sopstvenim iskušenjima i da tražimo duhovnu snagu u Gospodu.
- Gospod želi da proveri da li smo zaista čvrsti, vrući ili smo mlaki - naglasio je mitropolit Jovan, pozivajući na duhovno buđenje i delanje.
Duhovna snaga koja se osećala tokom liturgije nije proisticala samo iz prisustva mitropolita, već i iz sabranosti svih okupljenih vernika. U zajedništvu molitve, svi su postali svedoci nečega većeg od sebe, nešto što nas sve povezuje – duboka vera u Hrista, koja može prevazići svaku prepreku i iskušenje.
Foto: SPC / Eparhija šumadijska
Mitorpolit Jovan služio je pomen blaženopočivšem episkopu Valerijanu na
Kao završnu misao, mitropolit Jovan je pozvao sve prisutne da se mole za snagu u svojim iskušenjima, ističući važnost strpljenja i vere.
- Pomolimo se Gospodu da se najpre izborimo sa svojim iskušenjima. Zamolimo vladiku Valerijana da se moli za nas. On je danas pred prestolom Božjim - zaključio je mitropolit šumadijski Jovan, ostavljajući sve prisutne u dubokom razmišljanju i duhovnom pročišćenju.
Ova sveta liturgija, obeležena sećanjem na vladiku Valerijana, nije bila samo akt pobožnosti, već i poziv na dublje razumevanje našeg duhovnog putovanja i na težnju ka Bogu, uz podršku svih svetaca, koji nas prate na tom putu.
U čast kralju Vukašinu i despotu Uglješi, mitropolit Damaskin u Grčkoj služio liturgiju i pomen palim ratnicima, a uskoro počinje izgradnja spomen-kapele na mestu sudbonosne bitke
Otkrijte bogatstvo liturgijskog jezika pravoslavlja i saznajte kako ovi drevni izrazi oblikuju duhovni život pravoslavnih vernika. Ključni pojmovi i njihova značenja pružaju jedinstven uvid u bogoslužbene prakse i tradicije.
Otac Hristodulos Papaioanu u emotivnoj ispovesti otkriva duboku tugu zbog gubitka sina Kiprijana u strašnoj železničkoj nesreći. Njegove reči, prožete bolom i verom, dirnuće svakoga ko je ikada doživeo gubitak.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
U crkvi Svetog Jovana Vladimira, uz molitve za nevino postradale, sveštenici i vernici izrazili duboko saosećanje i pozvali na povratak Bogu, kako bi se slične tragedije nikada više ne ponovile.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.