Govoreći o iskušenjima koja predstoje, otac Grigorije poziva vernike na materijalnu, ali što je važnije – duhovnu pripremu za sve što, po njegovim rečima, dolazi.
Proročke reči, osobito u kontekstu pravoslavne duhovnosti, uvek izazivaju posebnu pažnju vernika i šire javnosti. One nose potencijal za osvetljenje nepoznatog, predviđanje budućih iskušenja i skretanje pažnje na potrebu za duhovnim buđenjem. U pravoslavlju se proroštvo ne doživljava kao jednostavno predviđanje događaja, već kao poziv na obnovu vere, iskreno pokajanje i okretanje ka Gospodu.
Manastir Svete Trojice u Ždrelu, nadomak Petrovca na Mlavi, mesto je u kojem se duhovna snaga i proročki glas igumana Grigorija već decenijama čuju širom Srbije. Manastir, po predanju podignut još u vreme kralja Milutina, obnovljen je zahvaljujući hrabrom podvigu igumana Grigorija, koji je posle tri decenije rada u Evropi odlučio da se povuče iz svetovnog života i celim bićem posveti obnovi ove svetinje.
Wikipedia
Manastir Svete Trojice kod Petrovca na Mlavi
Uz srce koje je pratilo Gospoda, iguman Grigorije je podigao manastir doslovno iz ruševina u kojima je i sam odrastao. Sada, kao duhovni pastir, njegovo srce i reči služe kao smernica za vernike koji žele da se duhovno spreme za nadolazeće izazove.
U jednoj od svojih proročkih poruka, iguman Grigorije ističe:
- Biće tolika glad i žeđ. Ljudi će da skončavaju pored puta od žeđi i od gladi. Pretiće nam i kanibalizam, ali u to niko ne veruje. Međutim, i za to se treba spremiti. Mora da se spreme kako treba, da vam kažem. Da spremimo žito i pšenicu, jer to može dugo da stoji. Žito može da menja sve. Hermetički zatvoreno brašno može da stoji i 25 godina. Mogu i konzerve koje su dugotrajne. To će trajati sedam godina. Tri i po godine će da bude miritelj koji će da sve daje. A preostale tri i po godine će da bude ili „metak u čelo“. Ucena za čip- kaže iguman Grigorije.
FacebookМанастир Свете Тројице Ждрело
Otac Grigorije, iguman Manastira Svete Trojice
Njegove reči su direktno upozorenje na glad, žeđ i duhovno iskušenje koje će zadesiti ljude. On usmerava vernike da se pripreme, ali njegova poruka ne ostaje samo na materijalnim pripremama. Iguman Grigorije naglašava i važnost pokajanja kao ključa za olakšanje predstojećih izazova:
- Treba da se kajamo. Kako je rekla sestra Matrinoška (Sveta Matrona Moskovska, op. a.), da prinesemo pokajanje. Ako bismo klekli na kolena, pokajnički, to bi bilo najbolje.
Reči oca Grigorija, kao i stav celokupne pravoslavne tradicije, pozivaju na duhovno očišćenje i pripremu za teška vremena. Njegov naglasak na pokajanju kao putu spasenja podseća na vekovne mudrosti pravoslavlja koje nas podučavaju da su fizičke pripreme prolazne, ali da je vera i oslonac na Gospoda večna pomoć.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Od Starog zaveta do današnjih dana, proročanstva svetih osoba intrigiraju i uznemiruju svet. Svetiteljka koja je živela u Rusiji u prvoj polovini 20. veka ostavila je proročke poruke koje govore o budućim iskušenjima i teškim vremenima.
Sve više sveštenika koristi internet za širenje vere. Paroh crmnički, sveštenik Slobodan Lukić, daje jasan odgovor koliko propovedi u virtuelnom prostoru mogu zadržati svoju duhovnu autentičnost i svrhu.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.