Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Vernici se često pitaju koliko je vremena potrebno da se iskreno pokaju za svoje grehe. Pitanje vremena i dužine pokajanja, duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi koja teži da meri i brojčano sagledava sve životne aspekte, dotiče i samu suštinu duhovnog života.
Međutim, u pravoslavlju, pokajanje nije puko odrađivanje vremenskog roka, već unutrašnji preokret srca, duboko smirenje i volja da se vratimo Bogu. Mnogi tragaju za odgovorom na ovo pitanje, verujući da postoji određeni period ili formula koja vodi očišćenju duše. No, pokajanje je mnogo više od vremena - ono je tajna duhovne preobrazbe.
Starac Gavrilo, jedan od najvećih duhovnika koje je Srbija imala, mudro je odgovorio na ovu dilemu, oslanjajući se na svetootačku mudrost i navodeći primer iz života Svetog Sisoja:
- Pitali su Svetog Sisoja koliko je potrebno da se jedan grešnik kaje, pa su pitali da li je dovoljno godinu dana, na šta je svetac odgovorio da je to mnogo. Potom su pitali da li je dovoljno šest meseci, na šta je Sveti Sisoje takođe odgovorio da je to mnogo. Zatim su ga pitali da li je dovoljno četrdeset dana, a svetac je ponovio da je i to mnogo, pa je rekao: "Kada se duša ispovedi, kroz tri dana i tri noći svi grehovi se skidaju pokajnicima, a nepokajnicima je i sto leta malo." - rekao je otac Gavrilo.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Sisoja Velikog
Ovaj odgovor nosi duboku pouku: pokajanje nije pitanje vremena, već stanja duše. Oni koji se iskreno pokaju, sa čistom i poniznom molitvom, mogu da dožive Božje milosrđe vrlo brzo, jer Bog gleda na srce, a ne na prolaznost vremena. S druge strane, ako duša nije spremna da se pokaje iz srca, ni vekovi ne mogu biti dovoljni da donesu očišćenje.
U pravoslavlju, istinsko pokajanje znači promenu života i vraćanje ka izvoru ljubavi, Hristu. Kada se srce otvori za pokajanje, vreme prestaje da bude merilo, a Božja milost postaje ona sila koja preobražava i čisti dušu od grehova. Zato, pokajmo se iskreno, jer samo takvo pokajanje ima moć da nas vodi ka spasenju.
Mudrost jednog od najvećih duhovnika 20. veka, Svetog Siluana Atonskog, vodi nas ka spasenju kroz ljubav, pokajanje i unutrašnju borbu, a njegove pouke ostaju svetionik vere još od njegove kanonizacije 1987. godine.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
Pomirisao sam ubrus, da vidim šta je u pitanju. A miris je bio prelep. Podsećao je na miro. Onda smo primetili da se ista tečnost pojavila i ispod ikone Presvete Bogorodice, kao i Svetog arhanđela Mihaila , rekao je sveštenik Anđelko Kovačević.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Pastor Berns, savetnik za duhovna pitanja predsednika Donalda Trampa, zajedno sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve obišao je Pećku Patrijaršiju, dok se sutra nastavlja poseta Visokim Dečanima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.