Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Vernici se često pitaju koliko je vremena potrebno da se iskreno pokaju za svoje grehe. Pitanje vremena i dužine pokajanja, duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi koja teži da meri i brojčano sagledava sve životne aspekte, dotiče i samu suštinu duhovnog života.
Međutim, u pravoslavlju, pokajanje nije puko odrađivanje vremenskog roka, već unutrašnji preokret srca, duboko smirenje i volja da se vratimo Bogu. Mnogi tragaju za odgovorom na ovo pitanje, verujući da postoji određeni period ili formula koja vodi očišćenju duše. No, pokajanje je mnogo više od vremena - ono je tajna duhovne preobrazbe.
Starac Gavrilo, jedan od najvećih duhovnika koje je Srbija imala, mudro je odgovorio na ovu dilemu, oslanjajući se na svetootačku mudrost i navodeći primer iz života Svetog Sisoja:
- Pitali su Svetog Sisoja koliko je potrebno da se jedan grešnik kaje, pa su pitali da li je dovoljno godinu dana, na šta je svetac odgovorio da je to mnogo. Potom su pitali da li je dovoljno šest meseci, na šta je Sveti Sisoje takođe odgovorio da je to mnogo. Zatim su ga pitali da li je dovoljno četrdeset dana, a svetac je ponovio da je i to mnogo, pa je rekao: "Kada se duša ispovedi, kroz tri dana i tri noći svi grehovi se skidaju pokajnicima, a nepokajnicima je i sto leta malo." - rekao je otac Gavrilo.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Sisoja Velikog
Ovaj odgovor nosi duboku pouku: pokajanje nije pitanje vremena, već stanja duše. Oni koji se iskreno pokaju, sa čistom i poniznom molitvom, mogu da dožive Božje milosrđe vrlo brzo, jer Bog gleda na srce, a ne na prolaznost vremena. S druge strane, ako duša nije spremna da se pokaje iz srca, ni vekovi ne mogu biti dovoljni da donesu očišćenje.
U pravoslavlju, istinsko pokajanje znači promenu života i vraćanje ka izvoru ljubavi, Hristu. Kada se srce otvori za pokajanje, vreme prestaje da bude merilo, a Božja milost postaje ona sila koja preobražava i čisti dušu od grehova. Zato, pokajmo se iskreno, jer samo takvo pokajanje ima moć da nas vodi ka spasenju.
Mudrost jednog od najvećih duhovnika 20. veka, Svetog Siluana Atonskog, vodi nas ka spasenju kroz ljubav, pokajanje i unutrašnju borbu, a njegove pouke ostaju svetionik vere još od njegove kanonizacije 1987. godine.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
Pomirisao sam ubrus, da vidim šta je u pitanju. A miris je bio prelep. Podsećao je na miro. Onda smo primetili da se ista tečnost pojavila i ispod ikone Presvete Bogorodice, kao i Svetog arhanđela Mihaila , rekao je sveštenik Anđelko Kovačević.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Mnogi vernici pokušavaju da klasifikuju grehove, ali starešina Crkve Svete Trojice na Rumiji ukazuje na to da takvo razmišljanje vodi u opasnost i objašnjava zašto je istinsko pokajanje jedini put ka unutrašnjoj čistoti i Božjem prisustvu u nama.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.