VIKTOR DRACHEV / AFP / ProfimediaBeba u crkvi, Ilustracija
Molitva u osmi dan po rođenju - znamenje, je ujedno i dan kada se detetu daje ime.
Krštenje deteta je veliki dan za svaku porodicu, a Crkva kaže da je najbolje dete krstiti do 40. dana, ali pre krštenja trebalo bi trećeg, osmog i 40. dana obaviti tri obreda.
To je jednom verniku objasnio sada upokojeni otac Dušan Kolundžić, a evo zašto su ti dani bitni u životu novorođenčeta.
- Crkveni običaji, vezani za rođenje deteta, ustvari su molitve koje se vrše prvog, osmog i četrdesetog dana po rođenju deteta, nezavisno od krštenja. Molitva u prvi dan po rođenju deteta čita se za zdravlje i ukrepljenje porodilje i deteta, a čita je sveštenik u crkvi ili u domu porodilje. Sveštenik se moli: "Sačuvaj nju (porodilju) i novorođenče koje rodi. Zaštiti je pod svojim okriljem od današnjeg dana do kraja njenog života… smiluj se na nju i novorođenče po velikoj milosti svojoj“ - objašnjavao je otac Dušan.
Molitva u osmi dan po rođenju - znamenje, je ujedno i dan kada se detetu daje ime.
Svetlana Lazarenka / Alamy / Profimedia
Beba u crkvi, Ilustracija
- Ove se molitve čitaju u crkvi, a tom prilikom se vrši i osvećenje vode i njome se kropi stan porodilje, dete i svi predmeti koji će se upotrebljavati za novorođenče. Ime na znamenju obično daje sveštenik, po danu u koji se dete rodilo ili kad su došli po "znamenje“ i to ime novorođenče nosi do krštenja, kada se može dati drugo ime, po želji roditelja i kumova.
Kad su se deca rađala kod kuće, govorio je, onda su babice odnosile decu na znamenje u crkvu.
- Molitva ženi porodilji u četrdeseti dan vrši se u hramu, gde majka donosi dete radi uvođenja u crkvu, vocerknovenije, razume se, ako je u međuvremenu izvršeno i krštenje. U protivnom, pročitaće se samo molitve majci, na ulazu u hram, dok će se čin uvođenje deteta u crkvu obaviti posle krštenja. Prema tome, majka ne prisustvuje krštenju samo u slučaju ako se dete krsti u crkvi pre isteka od šest nedelja. Inače, majka treba da prisustvuje krštenju deteta - odgovorio je otac Dušan.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Otac Aleksandar kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.