Shutterstock/Africa StudioIzbegavajte spavanje na stomaku
Otac Aleksandar kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Svi ljudi sanjaju. Neki snovima pridaju veći, a neki manji značaj. Međutim, pravoslavlje ima specifičan odnos prema snovima.
Naime, sveštenik Aleksandar Jovanović je gostujući na TV Hram upravo o njima govorio i tom prilikom objasnio da samo jedan san, prema pravoslavlju, nešto znači.
Kaže da snovima snovima ne treba verovati kao nekim poslanjima sa neba koje govore neke čudesne i mistične stvari, u vezi sa sadašnjosti ili sa budućnosšću.
printskrin youtube
Sveštenik Aleksandar Jovanović
- Zapravo, ne treba ih tumačiti. Ne postoje pravoslavni sanovnici, ne postoji pravoslavna arhetipska topologija sna, ili pokušaj mapiranje sna u smislu ako sanjaš ovo znači ono, osim u jednom slučaju. To nalazimo kod Svetog Dijadoha Fotijski i kod Vasilija Velikog, gde oni kažu da, recimo, ako sanjamo divlje životnje ili zveri ili događaje koje u nama izazivaju osobit strah, to pokazuje, kod onoga koji je duhovno iskusan, dakle obojica podvače duhovno iskustvo, kakve strasti u nama preovladavaju - kaže otac Aleksandar i dodaje:
- I u tom smislu, san može da bude pokazatelj, onog skrivenog naličja, odnosno ljudske neusaglašenosti sa Hristove putevima ljubavi. Tako Sveti Dijadoh kaže, ako sanjamo divlje životinje ili nasilje, znači da onoga ko sanja u dobroj meri napada demon gneva, ako neko sanja erotske snove, nije rešio razvratne porive pohote.
Schutterstock
Spavanje, Ilustracija
Kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Naglašava da i oni koji nemaju duhovnika, treba da se obrate sveštenom licu, jer on će bar molitvom umiriti i ističe:
- Na snove ne treba obraćati pažnju, jer kako reče Sveti Jovan Lestvičnik: "Ko veruje u snove slabog je uma, a ko ne veruje filozof je". Na drugo mestu kaže: "Demoni slavoljublja su proroci neiskusnima u snu".
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.