Shutterstock/Africa StudioIzbegavajte spavanje na stomaku
Otac Aleksandar kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Svi ljudi sanjaju. Neki snovima pridaju veći, a neki manji značaj. Međutim, pravoslavlje ima specifičan odnos prema snovima.
Naime, sveštenik Aleksandar Jovanović je gostujući na TV Hram upravo o njima govorio i tom prilikom objasnio da samo jedan san, prema pravoslavlju, nešto znači.
Kaže da snovima snovima ne treba verovati kao nekim poslanjima sa neba koje govore neke čudesne i mistične stvari, u vezi sa sadašnjosti ili sa budućnosšću.
printskrin youtube
Sveštenik Aleksandar Jovanović
- Zapravo, ne treba ih tumačiti. Ne postoje pravoslavni sanovnici, ne postoji pravoslavna arhetipska topologija sna, ili pokušaj mapiranje sna u smislu ako sanjaš ovo znači ono, osim u jednom slučaju. To nalazimo kod Svetog Dijadoha Fotijski i kod Vasilija Velikog, gde oni kažu da, recimo, ako sanjamo divlje životnje ili zveri ili događaje koje u nama izazivaju osobit strah, to pokazuje, kod onoga koji je duhovno iskusan, dakle obojica podvače duhovno iskustvo, kakve strasti u nama preovladavaju - kaže otac Aleksandar i dodaje:
- I u tom smislu, san može da bude pokazatelj, onog skrivenog naličja, odnosno ljudske neusaglašenosti sa Hristove putevima ljubavi. Tako Sveti Dijadoh kaže, ako sanjamo divlje životinje ili nasilje, znači da onoga ko sanja u dobroj meri napada demon gneva, ako neko sanja erotske snove, nije rešio razvratne porive pohote.
Schutterstock
Spavanje, Ilustracija
Kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Naglašava da i oni koji nemaju duhovnika, treba da se obrate sveštenom licu, jer on će bar molitvom umiriti i ističe:
- Na snove ne treba obraćati pažnju, jer kako reče Sveti Jovan Lestvičnik: "Ko veruje u snove slabog je uma, a ko ne veruje filozof je". Na drugo mestu kaže: "Demoni slavoljublja su proroci neiskusnima u snu".
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U pravoslavnom kontekstu, koren ovog izraza povezuje se sa grčkom rečju hagios, što znači sveti, kao i sa izrazom Hagion Oros, jednim od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U pravoslavnom kontekstu, koren ovog izraza povezuje se sa grčkom rečju hagios, što znači sveti, kao i sa izrazom Hagion Oros, jednim od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.