Ne negirajući da je bilo svetaca i proroka kojima je kroz snove Bog objavljavao svoju volju, otac Aleksandar naglašava da je to baš retko.
Snovi su interesantan fenomen za ljudski rod, toliko puta prepričavan, ispričavan kroz književnost, mitologiju i razne oblike stvaralštva. Dosta ljudi je pokušalo da dokuči šta se dešava sa čovekom dok sanja.
Pravoslavlje ima specifičan odnost prema snovima i o tome je govorio sveštenik Aleksandar Jovanović u intervju za TV Hram.
Ne negirajući da je bilo svetaca i proroka kojima je kroz snove Bog objavljavao svoju volju, naglašava da je to baš retko. Kaže da je baš mali broj primera snoviđenja koja su poslata od Gospoda. i da se daju obično podvižnicima, ljudima koji su izabranici Božji da projave njegovu volju. U tom kontekstu navodi primere kao što su bili Josif u Egiptu koji je tumačio faraonov san, Svetog proroka Danila i naglašava da su oni uvek tumačili tuđe snove.
U skladu sa ovim, otac Aleksandar kaže da obični ljudi ne treba snovima da veruju i da na njih gledaju kao na neka poslanja sa neba, koji govore neke čudesne i mistične stvari, u vezi sa sadašnjosti ili sa budućnosšću.
Printscreen televizija Hram
Otac Aleksandar Jovanović kaže da snovima ne treba pridavati značaj
- Zapravo, ne treba ih tumačiti. Ne postoje pravoslavni sanovnici, ne postoji pravoslavna arhetipska topologija sna - kaže otac Aleksandar.
On je odgovorio i kako ljudi koji sanjaju Isusa Hristosa, Boga, svetitelje, Bogorodicu ili Svetu Petku, koja se najčešće ljudima navodno pojavljuje u snu, treba da se odnose prema njima i kako da znaju da li su im ti snovi poslati od Gospoda ili od neke druge sile.
Ako je suditi prema njegovom odgovori ti snovi mogu biti dobar pokazatelj karaktera ličnosti i odlična provera njihove odanosti veri i Bogu.
- Mi kao sveštenici i ispovednici koji nemamo duhovnički dar, koji prenosimo sve Bogu od onoga što nam vernici ispovedaju, ne možemo nikada sa apsolutnom pouzdanošću da znamo koji je uzrok onoga što nam verni ispovedaju kao svoj problem ili svoj izazov. Ali, ono što zahvaljujući svetim ocima možemo zasigurno da znamo, to je da oni ukusi nekog doživljaja koji se posle javljaju, zapravo su pokazatelj vrednosti sadržaja onoga što se doživelo. U skladu sa ovim, ako neko kaže:"Ja sam sanjao Bogorodicu i Hrista, a ti mu kažeš da bude malo pažljiv, znaš da sveti oci pozivajući se na Svetog Jovana Bogoslova kaže: "Čuvajte se dečice, ispitujte duhove da li su od Boga, jer znamo da se Satana može obući u anđela svetlosti, želeći da prevari onoga koga može", a on se uzjoguni jer si udario na njegovo iskustvo, koje je neobično, posebno i u koje u daljem toku razmišljanje ga čini posebnim i neobičnim, i ako krene vatrom na tebe, tu isplivava duh gordosti. Iz toga proizilazi da to nije od Boga sigurno.
Konstantin Yuganov / Alamy / Profimedia
Spavanje, Ilustracija
Kada Bog deluje na čoveka, kaže, sve ono što se posle dešava, uvek je praćeno duhom duboke skrušenosti, pokajanja, ljubavi prema svima i apsolutnog nepoverenja prema sebi.
- Neko ko je tako nešto doživeo, a duhovnik ili ispovednik mu kaže da bude obazriv, da batali to, da ne razmišlja o tome, da li je od Boga ili nije, neće se Bog naljutiti zbog toga, jer su projavio smirenje, po poslušanju si, ako se osoba buni ili sama u sebi oseća da ga taj neko nije razumeo i slično, to nije od Boga. Tu se pojavljuje duh gordosti i to je već pokazatelj da to nije od Boga.
Kaže da ako bi bilo od Boga, osoba bi smireno, pokajnički, u onom duhu u kom je dodir Božji kroz san i dat, i nastavila život i odnos sa sveštenikom.
- Tako da mi u momentu ne možemo da samo na osnovu onoga što nam neko kaže da je sanjao Bogorodicu ili Svetu Petku, obično svi nju sanjaju, to je fenomen za izučavanje, svi mogu da bocnu tu osobu, nezavisno da li su sveštenici ili ne, i sve će vam se samo kazati. Ako je osoba verna poslušanju, pokajničkom odnosu koji je pojačan onim što je sanjao, on će se smiriti.
Dakle, kako kaže otac Aleksandar, ono posle ispovedanja je bitnije.
- Dakle, žene, pošto one najčešće to sanjaju, ne kažem da su svi ti snovi fantazija, patoligija, ali ajde da budemo obazrivi i ne obraćamo pažnju na njih, saglasno Jovanu Lekstvičniku koji je rekao da je mudar onaj koji ne obraća pažnju na snove - zaključuje otac Aleksandar.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.