Sveti sveštenomučenik Lukijan je skončao zbog hrišćanstva u teškim mukama, a Prepodobni Jevtimije je, između ostalog, ostao upamćen po osnivanju dva manastira.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Svetog Lukijana, sveca koga je po predanju mučiteljima izdao drugi zavidni sveštenik Pankratije, ali Prepodobnog Jevtimija.
Sveti sveštenomučenik Lukijan
SPC
Sveti sveštenomučenik Lukijan
Rođen u Siriji. U mladosti se dosta obrazovao. Bio je znamenit kako po učenosti tako i po podvižništvu. Podelio je imanje siromašnim, a on je živeo veoma skromno. Veliku uslugu je učinio crkvi "time što je prema jevrejskom tekstu ispravio mnoga mesta u Svetom Pismu, koja jeretici shodno svome naopakom učenju behu iskvarili".
Zbog učenosti i duhovnosti bio je rukopoložen za prezvitera u Antiohiji. U vreme Maksimijanovog gonjenja hrišćana, i on se našao na listi onih koje je car želeo da pogubi. Lukijan je zbog toga pobegao iz grada i sakrio se, ali ga je izdao sveštenik Pankratije. U to vreme gonjenje hrišćana je bilo užasno, čak ni deca nisu bila pošteđena.
Lukijan je bio u Nikomidiju izveden pred cara. Usput, uspeo je da prevede u hrišćanstvo 40 vojnika, koji su skončali u velikim mukama. Posle ispitivanja i teških batina, Sveti Lukijan je bačen u tamnicu, gde su nastavili da ga muče glađu.
- On je prezreo glad - piše Zlatousti Jovan o Svetom Lukijanu: - Prezrimo i mi raskoš i uništimo vlast čreva da bi, kada dođe vreme koje od nas zahteva takvog mužestva, budući unapred prigotovljeni pomoću manjih podviga, javili se slavnim u vreme borbe.
Na Bogojavljenje se pričestio u tamnici, i sutradan je umro. Upokojio se 7. januara 311. godine.
Prepodobni Jevtimije
Printscreen/YouTube/Borboz
Prepodobni Jevtimije
Rođen je u Ankiri 824. god. Služio je vojsku, oženio se i imao jednu ćerku, Anastasiju. Podvizavao se strogo i dugo u Olimpijskim manastirima, a potom i na Svetoj Gori. Neko vreme je živeo kao stolpnik blizu Soluna. Tu je osnovao jedan muški i jedan ženski manastir. Upokojio se na ostrvu Sveštenom blizu Svete Gore krajem IX veka. Mošti mu počivaju u Solunu.
Ako roditelji nisu venčani, oni čine prema hrišćanstvu greh, i tada je čak poželjno dete i krstiti jer se samim činom krštenja sa deteta spiraju i grehovi predaka.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Sveti Teofan naglašava da se bez Božje pomoći teško postiže stvarni uspeh, i to ne samo u duhovnom smislu, već i u svakodnevnom životu. Kada se oslanjamo samo na sopstvene snage, često se suočavamo sa neuspehom. Međutim, kada se povežemo s Gospodom i tražimo Njegovu pomoć, naš trud može doneti plodove. On takođe upozorava na opasnost od spoljašnjeg izgleda dobrih dela koja, bez Božje blagoslova, ne nose pravu vrednost. U suštini, on poziva ljude da prepoznaju značaj duhovne povezanosti s Bogom kako bi njihov trud imao stvarnu težinu i smisao.
Nakon višednevnog zasedanja arhijereja i brojnih spekulacija koje su se pojavile u javnosti, SPC je objavila zvanične zaključke Sabora – od kanonizacije novih svetih, preko reformi u obrazovanju, do uvođenja Ordena Svetog kneza Lazara.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Svetom službom započeo je zvanično pontifikat novog pape, uz prisustvo svetskih lidera, strogih bezbednosnih mera i desetina hiljada vernika. Njegova inauguracija bila je više od ceremonije — trenutak kada je Crkva ponovo podigla svoj glas za mir, jedinstvo i veru.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.