Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia, printscreen/ept news
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Vernici svih religija širom sveta uznemireni su i zabrinuti zbog sve veće eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Iz dana u dan, slike razaranja i patnje probijaju se do srca svakog čoveka koji u tišini i molitvi traži Božiju milost i zaštitu. Usred ovih nemira, posebno težak i bolan vapaj dolazi iz Libana, zemlje u kojoj se vekovima unazad ukrštaju duhovni putevi istoka i zapada.
Iz Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu, sveštenik Justin, nosilac hrišćanskog mira i utehe, svedoči o užasima koji svakodnevno pogađaju njegov narod.
- Mi smo veoma daleko od borbi koje se vode na jugu, ali avioni dolaze i udaraju nas. Vrlo snažno i veoma nepravedno - rekao je otac Justin u razgovoru za "ERTNews", opisujući strašnu situaciju u kojoj se nalaze. Njegove reči nose težinu mnogih duša koje, u strahu za svoje živote, nalaze utehu samo u Crkvi i molitvi.
Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia
Požar u oštećenoj zgradi na mestu noćnih izraelskih vazdušnih napada na kvart Čija u južnom predgrađu Bejruta
Svake večeri, kako je istakao, održavaju bdenija – molitveno straženje koje okuplja vernike u molitvi i nadi.
- Tako narod provodi noći. Bombardovanje se neprestano dešava i to nepravedno, jer pogađaju mnoge kuće. Imamo mnogo žrtava, mnogi su izgubili i duše i domove unutar Bejruta - kaže otac Justin zabrinutim glasom, osvetljavajući duboku patnju naroda koji, iako daleko od epicentra borbi, svakodnevno doživljava razaranja.
- Ne zaslužujemo ovo - bolno ističe otac Justin. Bombe padaju na glave nedužnih ljudi, a Bejrut više nema skloništa. Crkva, iako stalno otvorena, ne može pružiti zaštitu od nepravde koja dolazi s neba.
- Nema skloništa sada kada bombe padaju na glave ljudi - govori otac Justin, osvetljavajući bolnu stvarnost u kojoj se pravoslavna zajednica Bejruta našla. Uprkos ovim nedaćama, otac Justin ostaje uz svoj narod.
printscreen/ept news
Otac Justin, sveštenik Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu
- Bio sam pre neki dan u Grčkoj, sada sam se vratio jer je pravo vreme da budemo blizu svog stada. Narod je u strahu – nema nijedno mesto koje je bezbedno, jer gde god da odeš, avion može doći i da te pogodi - kaže otac Justin, svedočeći o bezizlaznosti u kojoj se našao narod Bejruta, ostavljen bez mogućnosti da pobegne ili da se zaštiti.
Liban nosi u sebi tragove svetlosti Hristovog učenja, a hrišćani su, kako ističe sveštenik Justin, do sada živeli slobodno u ovoj zemlji. Ipak, poslednji udarci neprijatelja nisu poštedeli ni mesta koja bi trebalo da budu utočišta, poput bolnice „Sveta Tereza“, koju su nedavno bombardovali.
I dok avioni nastavljaju da šire strah i razaranje, Crkva Svetog Đorđa ostaje svetionik nade i vere u Bejrutu, mesto gde se uzdižu molitve za prestanak bola i povratak mira.
Valerija je stajala na raskrsnici između izvršavanja vojnje i Božje zapovesti. Odluka da posluša Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu.
Gradska vlast Praga tražila je od sveštenstva da im sutra vrati ključeve ove crkve, koju su 1924. godine podigli ruski emigranti, izbegli posle Oktobarske revolucije, uz pomoć kralja Aleksandra I i koja je sve do 1947. godine bila pod jurisdikcijom SPC, kako bi je navodno "renovirali", ali u svom dopisu nisu naveli ni rok početka niti završetka radova.
Proročanstva tri najveća pravoslavna oca, kada je u pitanju rat na Bliskom Istoku, se često povezuju sa konceptom "Poslednjih vremena“, koji se odnosi na situacije krize i duhovnog preporoda.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Usred sukoba i nesigurnosti, mali grad na severoistoku Libana dočekao je simbol nade i molitve koji podseća da čak i u najmračnijim vremenima svetlost uvek pobeđuje tamu.
Otac Pjer al-Rai iz južnog Libana nastradao je dok je ostao sa svojim vernicima, odbijajući evakuaciju i pokazujući koliko su lokalne hrišćanske zajednice ranjive u sukobima između Izraela i Irana.
Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
U jednom trenutku katolička crkva je morala da izda dekret kojim je potvrdila da hrt nije svetac, nakon što je jedan grad proglasio psa svecem i mučenikom.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.