Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia, printscreen/ept news
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Vernici svih religija širom sveta uznemireni su i zabrinuti zbog sve veće eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Iz dana u dan, slike razaranja i patnje probijaju se do srca svakog čoveka koji u tišini i molitvi traži Božiju milost i zaštitu. Usred ovih nemira, posebno težak i bolan vapaj dolazi iz Libana, zemlje u kojoj se vekovima unazad ukrštaju duhovni putevi istoka i zapada.
Iz Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu, sveštenik Justin, nosilac hrišćanskog mira i utehe, svedoči o užasima koji svakodnevno pogađaju njegov narod.
- Mi smo veoma daleko od borbi koje se vode na jugu, ali avioni dolaze i udaraju nas. Vrlo snažno i veoma nepravedno - rekao je otac Justin u razgovoru za "ERTNews", opisujući strašnu situaciju u kojoj se nalaze. Njegove reči nose težinu mnogih duša koje, u strahu za svoje živote, nalaze utehu samo u Crkvi i molitvi.
Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia
Požar u oštećenoj zgradi na mestu noćnih izraelskih vazdušnih napada na kvart Čija u južnom predgrađu Bejruta
Svake večeri, kako je istakao, održavaju bdenija – molitveno straženje koje okuplja vernike u molitvi i nadi.
- Tako narod provodi noći. Bombardovanje se neprestano dešava i to nepravedno, jer pogađaju mnoge kuće. Imamo mnogo žrtava, mnogi su izgubili i duše i domove unutar Bejruta - kaže otac Justin zabrinutim glasom, osvetljavajući duboku patnju naroda koji, iako daleko od epicentra borbi, svakodnevno doživljava razaranja.
- Ne zaslužujemo ovo - bolno ističe otac Justin. Bombe padaju na glave nedužnih ljudi, a Bejrut više nema skloništa. Crkva, iako stalno otvorena, ne može pružiti zaštitu od nepravde koja dolazi s neba.
- Nema skloništa sada kada bombe padaju na glave ljudi - govori otac Justin, osvetljavajući bolnu stvarnost u kojoj se pravoslavna zajednica Bejruta našla. Uprkos ovim nedaćama, otac Justin ostaje uz svoj narod.
printscreen/ept news
Otac Justin, sveštenik Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu
- Bio sam pre neki dan u Grčkoj, sada sam se vratio jer je pravo vreme da budemo blizu svog stada. Narod je u strahu – nema nijedno mesto koje je bezbedno, jer gde god da odeš, avion može doći i da te pogodi - kaže otac Justin, svedočeći o bezizlaznosti u kojoj se našao narod Bejruta, ostavljen bez mogućnosti da pobegne ili da se zaštiti.
Liban nosi u sebi tragove svetlosti Hristovog učenja, a hrišćani su, kako ističe sveštenik Justin, do sada živeli slobodno u ovoj zemlji. Ipak, poslednji udarci neprijatelja nisu poštedeli ni mesta koja bi trebalo da budu utočišta, poput bolnice „Sveta Tereza“, koju su nedavno bombardovali.
I dok avioni nastavljaju da šire strah i razaranje, Crkva Svetog Đorđa ostaje svetionik nade i vere u Bejrutu, mesto gde se uzdižu molitve za prestanak bola i povratak mira.
Valerija je stajala na raskrsnici između izvršavanja vojnje i Božje zapovesti. Odluka da posluša Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu.
Gradska vlast Praga tražila je od sveštenstva da im sutra vrati ključeve ove crkve, koju su 1924. godine podigli ruski emigranti, izbegli posle Oktobarske revolucije, uz pomoć kralja Aleksandra I i koja je sve do 1947. godine bila pod jurisdikcijom SPC, kako bi je navodno "renovirali", ali u svom dopisu nisu naveli ni rok početka niti završetka radova.
Proročanstva tri najveća pravoslavna oca, kada je u pitanju rat na Bliskom Istoku, se često povezuju sa konceptom "Poslednjih vremena“, koji se odnosi na situacije krize i duhovnog preporoda.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Otac Grigorije svedoči o brutalnom ubistvu svog oca, pljačkama i uništavanju imovine, dok mnogi pokušavaju da pobegnu iz zemlje koja za njih više nije sigurna.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.