Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia, printscreen/ept news
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Vernici svih religija širom sveta uznemireni su i zabrinuti zbog sve veće eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Iz dana u dan, slike razaranja i patnje probijaju se do srca svakog čoveka koji u tišini i molitvi traži Božiju milost i zaštitu. Usred ovih nemira, posebno težak i bolan vapaj dolazi iz Libana, zemlje u kojoj se vekovima unazad ukrštaju duhovni putevi istoka i zapada.
Iz Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu, sveštenik Justin, nosilac hrišćanskog mira i utehe, svedoči o užasima koji svakodnevno pogađaju njegov narod.
- Mi smo veoma daleko od borbi koje se vode na jugu, ali avioni dolaze i udaraju nas. Vrlo snažno i veoma nepravedno - rekao je otac Justin u razgovoru za "ERTNews", opisujući strašnu situaciju u kojoj se nalaze. Njegove reči nose težinu mnogih duša koje, u strahu za svoje živote, nalaze utehu samo u Crkvi i molitvi.
Credit: Ibrahim AMRO / AFP / Profimedia
Požar u oštećenoj zgradi na mestu noćnih izraelskih vazdušnih napada na kvart Čija u južnom predgrađu Bejruta
Svake večeri, kako je istakao, održavaju bdenija – molitveno straženje koje okuplja vernike u molitvi i nadi.
- Tako narod provodi noći. Bombardovanje se neprestano dešava i to nepravedno, jer pogađaju mnoge kuće. Imamo mnogo žrtava, mnogi su izgubili i duše i domove unutar Bejruta - kaže otac Justin zabrinutim glasom, osvetljavajući duboku patnju naroda koji, iako daleko od epicentra borbi, svakodnevno doživljava razaranja.
- Ne zaslužujemo ovo - bolno ističe otac Justin. Bombe padaju na glave nedužnih ljudi, a Bejrut više nema skloništa. Crkva, iako stalno otvorena, ne može pružiti zaštitu od nepravde koja dolazi s neba.
- Nema skloništa sada kada bombe padaju na glave ljudi - govori otac Justin, osvetljavajući bolnu stvarnost u kojoj se pravoslavna zajednica Bejruta našla. Uprkos ovim nedaćama, otac Justin ostaje uz svoj narod.
printscreen/ept news
Otac Justin, sveštenik Crkve Svetog Đorđa u Bejrutu
- Bio sam pre neki dan u Grčkoj, sada sam se vratio jer je pravo vreme da budemo blizu svog stada. Narod je u strahu – nema nijedno mesto koje je bezbedno, jer gde god da odeš, avion može doći i da te pogodi - kaže otac Justin, svedočeći o bezizlaznosti u kojoj se našao narod Bejruta, ostavljen bez mogućnosti da pobegne ili da se zaštiti.
Liban nosi u sebi tragove svetlosti Hristovog učenja, a hrišćani su, kako ističe sveštenik Justin, do sada živeli slobodno u ovoj zemlji. Ipak, poslednji udarci neprijatelja nisu poštedeli ni mesta koja bi trebalo da budu utočišta, poput bolnice „Sveta Tereza“, koju su nedavno bombardovali.
I dok avioni nastavljaju da šire strah i razaranje, Crkva Svetog Đorđa ostaje svetionik nade i vere u Bejrutu, mesto gde se uzdižu molitve za prestanak bola i povratak mira.
Valerija je stajala na raskrsnici između izvršavanja vojnje i Božje zapovesti. Odluka da posluša Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu.
Gradska vlast Praga tražila je od sveštenstva da im sutra vrati ključeve ove crkve, koju su 1924. godine podigli ruski emigranti, izbegli posle Oktobarske revolucije, uz pomoć kralja Aleksandra I i koja je sve do 1947. godine bila pod jurisdikcijom SPC, kako bi je navodno "renovirali", ali u svom dopisu nisu naveli ni rok početka niti završetka radova.
Proročanstva tri najveća pravoslavna oca, kada je u pitanju rat na Bliskom Istoku, se često povezuju sa konceptom "Poslednjih vremena“, koji se odnosi na situacije krize i duhovnog preporoda.
Episkopa Silvestra iz Ugande dočekao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, a njegov boravak u srpskim zemljama kroz liturgije, duhovne tribine i svedočanstva pokazuje kako pravoslavlje spaja ljude sa dva kontinenta u istom Duhu i veri.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
U jednom trenutku katolička crkva je morala da izda dekret kojim je potvrdila da hrt nije svetac, nakon što je jedan grad proglasio psa svecem i mučenikom.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.