Valerija je stajala na raskrsnici između izvršavanja vojnje i Božje zapovesti. Odluka da posluša Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu.
U srcu Srbije, skriven među zelenilom kanjona reke Mileševke, leži manastir Mileševa, čija, najpoznatija na svetu, freska Belog Anđela, svedoči o vekovima duhovne tradicije i nade. Ova svetinja nije samo mesto vere, već i središte neverovatnih priča o pokajanju i čudima, koja su se događale u najtežim vremenima srpske istorije.
Jedna od najfascinantnijih takvih priča datira iz aprila 1999. godine, kada je NATO alijansa bombardovala tadašnju SRJ.
U trenutku kada je rat besneo u Srbiji. Italijanska pilotkinja Valerija dobila je zadatak da bombarduje manastir zbog sumnje NATO da se u njemu kriju vojnici. Podigla je bombarder, nadletala srpsku svetinju i baš u momentu dok se spremala da ispali rakete, pred očima joj se ukazao Beli Anđeo sa jasnom porukom: "Ne čini to"!
Valerija, suočena sa dilemom izvršavanja vojnog ili Božjeg naređenja, u momentu se odlučila za ovo drugo. Odluka da posluša Belog Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu. Odlučila je da skrene sa puta i umesto da manastir sravni sa zemljom, rakete je ispalila u nekoliko kilometara daljem Mileševskom dolu.
ST/Nikola Mutić/Tanjug
Freska Belog anđela
Godinama kasnije, dok je pretraživala i čitala po Internetu, sasvim slučajno je naišla na sliku freske Belog Anđela. Preplavljena emocijama, odlučila je da dođe u Srbiju. Kada je stigla u Mileševu, satima je plakala i molila se pred freskom, tražeći oproštaj za sve što je uradila. I danas danas joj se vraća.
Tadašnji vladika mileševski, Filaret, potvrdio je ovu neverovatnu priču, govoreći o mnogim ljudima koji su dolazili da se pokaju za svoja dela i traže oproštaj. Svima njima Mileševa je postala utočište za duše u potrazi za mirom, a Beli Anđeo simbol snage i pokajanja.
- Pokajala se što je uopšte učestvovala u jednom takvom zločinu kakav je bio NATO bombardovanje, njoj je Beli anđeo otvorio oči, sprečio je da ne učini još veće zlo, da ne uništi svetinju staru vekovima, da ne ubije monahe i sveštenike... Pojavio joj se pred očima u ključnom momentu, zaustavio bombe - pričao je Vladika Filaret.
O čudotvornim moćima freske Belog Anđela, preko koje je u 16. veku bila naslikana druga, a onda se posle 400 godina prilikom restauriranja manastira Anđeo opet ukazao, kaže, suvišno je i govoriti.
- Dolazili su i neki francuski oficiri, sećam se, i neki Amerikanci, i tadašnji ambasadori zemalja koji su nas bombardovale. Stajali su i oni pred freskom Belog anđela i kajali se. Pred tom freskom dešavalo se mnogo čuda, isceljenja, ja sam lično svedočio mnogobrojnim.... - ispričao je vladika.
Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Samoubistvo je smrtni greh i prkos Duhu Svetome. Samoubistvo je utoliko strašniji greh od ubistva, što greh ubistva čovek može još i pokajati, dok za greh samoubistva nema pokajanja., pisao je Sveti Nikolaj.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.