Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
Krst koji pravoslavni vernici nose oko vrata nije samo nakit ili običan simbol. On je znak duhovne povezanosti sa Bogom, podsetnik na pobedu Hrista nad smrću i grehom, ali i lični – pečat – primanja Svetog krštenja. Svaki krst, sa ispisanim imenom Isusa Hrista, nosi u sebi vekovnu tradiciju, duboku simboliku i poziv na predanje Božijoj volji.
Kako objašnjava sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece:
– Nošenje krsta oko vrata znači da se čovek koji je primio Svetu tajnu krštenja oslobađa vlasti greha i tame i predaje u ruke Božije. Veoma je važno da na krstu bude ispisano ime Isusa Hrista – obično skraćeno: Is Hs – ističe otac Fjodor, prenosi sputnikportal.rs..
Znak pobede nad smrću
Prema pravoslavnoj antropologiji, telo čoveka je mala ikona Božija, hram Tvorca koji u sebi nosi zakone vidljivog sveta. – Hram bez krsta više nije hram – podseća otac Fjodor.
– Krst je znak pobede nad smrću i „knezom ovoga sveta“, koju je pre više od 2000 godina izvojevao Sin Božiji, Isus Hristos, kada se ovaplotio na zemlji. Zato nošenje krsta, koji se svečano stavlja novom hrišćaninu prilikom Tajne Krštenja, znači da se taj čovek vraća Bogu, predaje se Njegovoj volji i moralnom zakonu.
Wikipedia/Minjust.gov.ru
Sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece
Krst koji menja svet pojedinca i zajednice
Otac Fjodor dodaje da kroz vraćanje malog sveta pojedinca Bogu, veliki svet oko nas takođe dobija svetlost i mir:
– Kada milioni ljudi predaju svoje živote Božijoj volji, vraća se i svet u kojem svi živimo
Reč „krst“ potiče od reči „Hristos“ i označava Pomaznika, Mesiju, Spasitelja. Veoma je važno da na krstu koji nosimo bude jasno ispisano ime Isusa Hrista, jer upravo On je svojom žrtvom pokazao put ka spasenju.
Duhovni značaj krsta kroz vekove
Nošenje krsta oko vrata, dakle, nije samo znak lične pobožnosti – to je čin duhovnog oslobađanja, predanja Bogu i povezivanja sa vekovnom hrišćanskom tradicijom koja i danas svetli u životima vernika.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.