Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
Krst koji pravoslavni vernici nose oko vrata nije samo nakit ili običan simbol. On je znak duhovne povezanosti sa Bogom, podsetnik na pobedu Hrista nad smrću i grehom, ali i lični – pečat – primanja Svetog krštenja. Svaki krst, sa ispisanim imenom Isusa Hrista, nosi u sebi vekovnu tradiciju, duboku simboliku i poziv na predanje Božijoj volji.
Kako objašnjava sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece:
– Nošenje krsta oko vrata znači da se čovek koji je primio Svetu tajnu krštenja oslobađa vlasti greha i tame i predaje u ruke Božije. Veoma je važno da na krstu bude ispisano ime Isusa Hrista – obično skraćeno: Is Hs – ističe otac Fjodor, prenosi sputnikportal.rs..
Znak pobede nad smrću
Prema pravoslavnoj antropologiji, telo čoveka je mala ikona Božija, hram Tvorca koji u sebi nosi zakone vidljivog sveta. – Hram bez krsta više nije hram – podseća otac Fjodor.
– Krst je znak pobede nad smrću i „knezom ovoga sveta“, koju je pre više od 2000 godina izvojevao Sin Božiji, Isus Hristos, kada se ovaplotio na zemlji. Zato nošenje krsta, koji se svečano stavlja novom hrišćaninu prilikom Tajne Krštenja, znači da se taj čovek vraća Bogu, predaje se Njegovoj volji i moralnom zakonu.
Wikipedia/Minjust.gov.ru
Sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece
Krst koji menja svet pojedinca i zajednice
Otac Fjodor dodaje da kroz vraćanje malog sveta pojedinca Bogu, veliki svet oko nas takođe dobija svetlost i mir:
– Kada milioni ljudi predaju svoje živote Božijoj volji, vraća se i svet u kojem svi živimo
Reč „krst“ potiče od reči „Hristos“ i označava Pomaznika, Mesiju, Spasitelja. Veoma je važno da na krstu koji nosimo bude jasno ispisano ime Isusa Hrista, jer upravo On je svojom žrtvom pokazao put ka spasenju.
Duhovni značaj krsta kroz vekove
Nošenje krsta oko vrata, dakle, nije samo znak lične pobožnosti – to je čin duhovnog oslobađanja, predanja Bogu i povezivanja sa vekovnom hrišćanskom tradicijom koja i danas svetli u životima vernika.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.