Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
Krst koji pravoslavni vernici nose oko vrata nije samo nakit ili običan simbol. On je znak duhovne povezanosti sa Bogom, podsetnik na pobedu Hrista nad smrću i grehom, ali i lični – pečat – primanja Svetog krštenja. Svaki krst, sa ispisanim imenom Isusa Hrista, nosi u sebi vekovnu tradiciju, duboku simboliku i poziv na predanje Božijoj volji.
Kako objašnjava sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece:
– Nošenje krsta oko vrata znači da se čovek koji je primio Svetu tajnu krštenja oslobađa vlasti greha i tame i predaje u ruke Božije. Veoma je važno da na krstu bude ispisano ime Isusa Hrista – obično skraćeno: Is Hs – ističe otac Fjodor, prenosi sputnikportal.rs..
Znak pobede nad smrću
Prema pravoslavnoj antropologiji, telo čoveka je mala ikona Božija, hram Tvorca koji u sebi nosi zakone vidljivog sveta. – Hram bez krsta više nije hram – podseća otac Fjodor.
– Krst je znak pobede nad smrću i „knezom ovoga sveta“, koju je pre više od 2000 godina izvojevao Sin Božiji, Isus Hristos, kada se ovaplotio na zemlji. Zato nošenje krsta, koji se svečano stavlja novom hrišćaninu prilikom Tajne Krštenja, znači da se taj čovek vraća Bogu, predaje se Njegovoj volji i moralnom zakonu.
Wikipedia/Minjust.gov.ru
Sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece
Krst koji menja svet pojedinca i zajednice
Otac Fjodor dodaje da kroz vraćanje malog sveta pojedinca Bogu, veliki svet oko nas takođe dobija svetlost i mir:
– Kada milioni ljudi predaju svoje živote Božijoj volji, vraća se i svet u kojem svi živimo
Reč „krst“ potiče od reči „Hristos“ i označava Pomaznika, Mesiju, Spasitelja. Veoma je važno da na krstu koji nosimo bude jasno ispisano ime Isusa Hrista, jer upravo On je svojom žrtvom pokazao put ka spasenju.
Duhovni značaj krsta kroz vekove
Nošenje krsta oko vrata, dakle, nije samo znak lične pobožnosti – to je čin duhovnog oslobađanja, predanja Bogu i povezivanja sa vekovnom hrišćanskom tradicijom koja i danas svetli u životima vernika.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.