Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
Krst koji pravoslavni vernici nose oko vrata nije samo nakit ili običan simbol. On je znak duhovne povezanosti sa Bogom, podsetnik na pobedu Hrista nad smrću i grehom, ali i lični – pečat – primanja Svetog krštenja. Svaki krst, sa ispisanim imenom Isusa Hrista, nosi u sebi vekovnu tradiciju, duboku simboliku i poziv na predanje Božijoj volji.
Kako objašnjava sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece:
– Nošenje krsta oko vrata znači da se čovek koji je primio Svetu tajnu krštenja oslobađa vlasti greha i tame i predaje u ruke Božije. Veoma je važno da na krstu bude ispisano ime Isusa Hrista – obično skraćeno: Is Hs – ističe otac Fjodor, prenosi sputnikportal.rs..
Znak pobede nad smrću
Prema pravoslavnoj antropologiji, telo čoveka je mala ikona Božija, hram Tvorca koji u sebi nosi zakone vidljivog sveta. – Hram bez krsta više nije hram – podseća otac Fjodor.
– Krst je znak pobede nad smrću i „knezom ovoga sveta“, koju je pre više od 2000 godina izvojevao Sin Božiji, Isus Hristos, kada se ovaplotio na zemlji. Zato nošenje krsta, koji se svečano stavlja novom hrišćaninu prilikom Tajne Krštenja, znači da se taj čovek vraća Bogu, predaje se Njegovoj volji i moralnom zakonu.
Wikipedia/Minjust.gov.ru
Sveštenik Fjodor Lukijanov, predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece
Krst koji menja svet pojedinca i zajednice
Otac Fjodor dodaje da kroz vraćanje malog sveta pojedinca Bogu, veliki svet oko nas takođe dobija svetlost i mir:
– Kada milioni ljudi predaju svoje živote Božijoj volji, vraća se i svet u kojem svi živimo
Reč „krst“ potiče od reči „Hristos“ i označava Pomaznika, Mesiju, Spasitelja. Veoma je važno da na krstu koji nosimo bude jasno ispisano ime Isusa Hrista, jer upravo On je svojom žrtvom pokazao put ka spasenju.
Duhovni značaj krsta kroz vekove
Nošenje krsta oko vrata, dakle, nije samo znak lične pobožnosti – to je čin duhovnog oslobađanja, predanja Bogu i povezivanja sa vekovnom hrišćanskom tradicijom koja i danas svetli u životima vernika.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.