Tokom boravka u Srbiji slavna glumica i suprug, reditelj Ron Šelton, obišli su manastir Mileševu, a u toplom susretu sa monaškom zajednicom doživeli trenutke duhovne bliskosti i tišine koja, kako je istakla, „pripada večnosti“.
Poznata holivudska glumica srpskog porekla, Lolita Davidović, zajedno sa suprugom, rediteljem Ronom Šeltonom, tokom boravka u Srbiji posetila je manastir Mileševu, jednu od najvažnijih svetinja srpskog naroda i pravoslavlja.
Poklonila se Belom anđelu i moštima Svetog Save
U tišini i dostojanstvu svetog mesta, glumica se poklonila moštima Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, kao i fresci Belog anđela, remek-delu vizantijskog slikarstva koje vekovima simbolizuje nadu, umetnost i trajnost vere.
Prema rečima svedoka, Davidovićeva je bila vidno potresena i dirnuta mirom koji zrači iz Mileševe. Iz manastira navode da je osetila je tišinu i lepotu koje ne pripadaju samo ovom svetu, već pripadaju i večnosti,
RINA
Kivot u kome se čuva ruka Svetog Save
Susret sa sestrinstvom Mileševe
Nakon molitve, usledilo je spontano i toplo druženje sa monahinjama. U znak zahvalnosti, Lolita je poslužila domaćom rakijom, čime je, kako su prisutni istakli, simbolično spojila drevnu duhovnost i savremeni život u kojem sama pripada. Taj gest uneo je posebnu ljudsku toplinu u susret u manastirskoj trpezariji.
Putovanje ka duhovnim korenima
Poseta Mileševi nije bila usamljen čin – glumica i njen suprug obišli su i druge svetinje u Zlatiborskom kraju, među kojima i hram svetog Nikole u Pribojskoj Banji. Njihovo putovanje kroz Srbiju bilo je povezano sa festivalom NAFFIT (Prvi nacionalni festival filma i televizije), na čiji su poziv stigli, ali je Lolita naglasila da želi da vreme u otadžbini bude lično i autentično, daleko od medijske pompe.
Lolita Davidović rođena je u Kanadi, gde je odgajana u pravoslavnoj veri i duhu. Kao dete govorila je srpski jezik, a kasnije se, prateći put umetnosti, preselila iz Ontarija u Čikago, a potom u Kaliforniju. Iako je karijeru izgradila u Holivudu, svoje poreklo nikada nije zaboravila.
Za doprinos srpskoj zajednici u svetu, odlikovana je Ordenom svetih Nemanjića za patriotske aktivnosti u Holivudu. Njena životna i umetnička priča danas je svedočanstvo susreta dve kulture – zapadne filmske scene i pravoslavnih korena.
Wikimedia/Snežana Trifunović
Manastir Mileševa
Duhovni trag posete
Iako je poseta protekla diskretno, daleko od reflektora, u Mileševi je ostavila snažan utisak – kako na samu glumicu, tako i na manastirsku zajednicu. Beli anđeo, koji vekovima čuva i inspiriše, i ovoga puta je dotakao jednu dušu iz dalekog sveta, potvrđujući da pravoslavne svetinje nisu samo deo istorije, već živi most između prošlosti i budućnosti, umetnosti i vere, čoveka i Boga.
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
U prisustvu vernog naroda, mitropolit Atanasije osveštao je obnovljene krstove Sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Mileševi, podsećajući da oni nisu samo ukras, već večni znak Hristove ljubavi i Golgotske žrtve.
Dvodnevna poseta stručnog tima iz Beograda obuhvatila je detaljan pregled riznice, crkvenih eksponata i manastirske porte, uz planove za arheološka istraživanja i zaštitu kulturnog nasleđa za buduće generacije.
U besedi za 27. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako ljubav i prisustvo Hristovo u svakom članu Crkve prožimaju život, pokret i spasenje, a udaljenost od Njega vodi u duhovnu smrt
Pravoslavci danas proslavljaju Svete mučenike Paramona i Filumena po starom kalendaru, a po novom Svetog Spiridona Čudotvorca, dok katolici slave Gospu Guadalupsku, a u islamu i judaizmu je dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Tokom posete Srbiji šeih Imran Hosein izneo je tumačenje proročanstava koja, kako tvrdi, ukazuju na burne događaje — od predstojećeg sukoba do simboličkog pomena Konstantinopolja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Valerija je stajala na raskrsnici između izvršavanja vojnje i Božje zapovesti. Odluka da posluša Anđela promenila je, ne samo sudbinu ovog manastira i svih onih koji su u njemu bili, već i nju samu.
U besedi za 27. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako ljubav i prisustvo Hristovo u svakom članu Crkve prožimaju život, pokret i spasenje, a udaljenost od Njega vodi u duhovnu smrt
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.