Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
U tišini planinskog mesta Mhejdseh kod Bikfaje, na severoistoku od Bejruta, 28. jula 2025. godine, sahranjen je jedan od najuticajnijih libanskih umetnika – kompozitor i pijanista Zijad Rahbani. Opelo je služeno u pravoslavnoj Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, uz prisustvo porodice, prijatelja, umetnika i običnog naroda koji je generacijama odrastao uz njegovu muziku i kritičku misao.
Rahbani, sin slavne pevačice Fejruz i kompozitora Asija Rahbanija, preminuo je 26. jula u 69. godini, nakon dugotrajnih zdravstvenih problema. Njegov život bio je spoj umetničkog genija, društvenog bunta i dubokog unutrašnjeg preispitivanja – osobina koje su ga učinile glasom savesti čitavog arapskog sveta.
JOSEPH EID / AFP / Profimedia
Pravoslavna vera u temelju porodičnog nasleđa
Rođen u pravoslavnoj porodici iz Antelijasa, Rahbani je do kraja života negovao povezanost sa svojom verom i tradicijom. Njegova sahrana u pravoslavnom hramu nije bila samo porodični čin, već i snažna poruka o pripadnosti duhovnom nasleđu koje duboko oblikuje identitet hrišćanske zajednice u Libanu.
U atmosferi dostojanstvene tišine, narod je prilazio kovčegu, ostavljajući bele ruže – simbole molitve i sećanja. Sveštenici su činili poslednji oproštaj uz pojanje tradicionalnih pravoslavnih tropara, dok su crkvena zvona u pozadini najavljivala ispraćaj duše velikog umetnika.
Fejruz: Majka u crnini – tišina jača od reči
Poseban trenutak bila je pojava legendarne pevačice Fejruz, koja se u dubokoj crnini i sa velom na licu, prvi put posle mnogo godina pojavila u javnosti. Njena prisutnost nije zahtevala reči – ona je bila ikona tuge, majka koja stoji nad sinovljevim kovčegom u tišini pravoslavnog hrama.
Libanski mediji izveštavali su da su ljudi u naručju nosili fotografije Zijada, pevajući njegove pesme koje su odavno postale deo kolektivnog pamćenja. U tom trenutku, umetnost i vera spojile su se u jedno – u liturgiji, u suzama, u tišini naroda.
Umetnik koji je govorio istinu
Rahbani je kroz svoje pozorišne komade i muziku osvetljavao društvene nepravde, često na granici satire i tragedije. Njegovo najpoznatije delo „Šta je sa sutra?“ (ar. „Bennesbeh Labokra Chou?“), često se citira kao simbol gubitka nade u političke promene, ali i kao poziv na budnost i unutrašnju istinu.
JOSEPH EID / AFP / Profimedia
Iako često u sukobu sa establišmentom, nikada nije izgubio vezu sa dubokim pravoslavnim osećajem za pravdu, pokajanje i dostojanstvo. Njegova umetnost, prožeta sumnjom, ironijom i muzikom, bila je – u svojoj srži – molitva savremenog čoveka.
Narod, umetnici i političari – svi u jednoj crkvi
Na opelu su prisustvovale brojne javne ličnosti – umetnici, bivši i sadašnji državni zvaničnici, ali i običan narod koji je stajao rame uz rame, bez podele. Sahrana je tako postala ne samo lični oproštaj, već i retki trenutak jedinstva naroda koji je prepoznao veličinu umetnika koji im je darivao i muziku i istinu.
Poslednji tonovi
Dok je kovčeg spuštan u grob, crkveni hor je pevao: „Večni pokoj daruj, Gospode, usnulom sluzi Tvome Zijadu.“ U tom trenutku, više od reči, govorila je tišina planina i molitva naroda. Pravoslavna vera i umetnost ujedinile su se u poslednjem pozdravu čoveku koji je ceo život govorio – kroz ton, stih i scenu – ono što mnogi nisu smeli.
Zijad Rahbani ostaje ne samo kao umetnik svog vremena, već i kao svedok duha – hrišćanskog, ljudskog i muzičkog.
Roditelji, supruga i prijatelji mladog veroučitelja Stefana Đokića (30) slomljeni bolom dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u dirljivoj besedi govorio o smrti koja para srca i o veri koja jedina može da uteši.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Osiju po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetog sveštenomučenika Zinovija i njegovu sestru, Svetu mučenicu Zinoviju. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani klanjaju džuma-namaz.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.