MOŽE LI SE VOLETI IZ NAVIKE: Otac Jelisej o pravoj ljubavi i onome što opterećuje većinu današnjih brakova
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
Protojerej Andrej poručuje da ne zaboravimo ono najvažnije - "Bog šalje supružnika“. Ali, žena mora imati oči da ga prepozna i hrabro srce da kaže "ne“ onima koji to nisu.
U savremenom svetu, gde su odnosi sve površniji, a vrednosti često zamenjene trenutnim zadovoljstvima, postaje sve teže pronaći pravog životnog saputnika. U atmosferi u kojoj se brakovi sklapaju brzopleto, a razvodi postaju svakodnevica, mnoge žene se s pravom pitaju — kako da prepoznaju pravog muškarca.
Upravo na to pitanje odgovara protojerej Andrej Tkačov, koji je ženama dao jasne smernice kako da razlikuju vrednog, poštenog muškarca od onih koji su tu da bi ih povredili i iscrpeli.
Njegove reči nisu grube, već otrežnjujuće, jer se, kako kaže, radi o minimumu ispod kojeg žena ne sme da ide kada bira supruga.
Prvi i osnovni kriterijum, kaže otac Andrej, jeste da muškarac bude vredan. Ako ne voli da radi, to je već znak za uzbunu. Takav će, upozorava on, sedeti na kauču dok žena sve obavlja sama.
- Ako ne voli da radi, biće žigolo koji će ležati na kauču dok ga vi uslužujete, perete mu veš i hranite ga. Mora biti vredan!
Zatim upozorava na muškarce koji na samom početku zahtevaju telesnu bliskost. Takva požuda bez poštovanja i strpljenja, po njegovim rečima, ukazuje na duboku prazninu u duši tog čoveka.
- Ne bi trebalo da vas tera da spavate sa njim prvi put kada se sretnete. Trebalo bi da vas ceni i da čeka da se žena otvori muškarcu, da mu se otvori sa poverenjem, videći ga ne kao partnera, već kao prijatelja, zaštitnika, muža.
Posebnu pažnju otac Andrej posvećuje problemima zavisnosti. Alkohol, droga i kocka nisu problemi koji se rešavaju i leče ljubavlju, već ozbiljna upozorenja da je veza osuđena na propast.
- Ako je alkoholičar, držite se podalje od njega! Nećete ga izlečiti. Ako je narkoman, držite se podalje od njega! Biće pakao! Ako je kockar, držite se podalje od njega! On je pogrešan čovek.
Još jedan tip muškarca od kojeg žene treba da beže je onaj koji ništa ne radi, ali ima ogromna očekivanja. Lenjivac sa velikim snovima, a bez volje da išta postigne.
- Znate, lenji ljudi obično žele da stave ceo svet u džep! Njihova sanjarska strana je skandalozno razvijena. Žele sve, a ne rade ništa.
Za oca Andreja, pravi muškarac je onaj koji poseduje tri ključne osobine: vrednoću, poštovanje prema ženi i odsustvo poroka. Sve ispod toga, kaže on, nije ljubav, već zabluda.
- Mislim, vrednog, poštenog muškarca koji te poštuje kao ženu i nema loših navika. Možda je to osoba sa kojom bi mogla da izgradiš život. To je minimum ispod kojeg ne možeš da ideš.
Na kraju protojerej poručuje da ne zaboravimo ono najvažnije: "Bog šalje supružnika." Ali žena mora imati oči da ga prepozna i hrabro srce da kaže "ne" onima koji to nisu.
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej. Svakodnevno se u hramu Visockog manastira pred čudotvornom ikonom drže molebani, na kojima se iznose molitve za sve stradalnike koji mole za milost, Caricu Nebesku. Iguman manastira Ribnica ne kritikuje samo društvo, već i crkvu, koja, kako tvrdi, mora da se više angažuje u rešavanju problema mladih ljudi. Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
MOŽE LI SE VOLETI IZ NAVIKE: Otac Jelisej o pravoj ljubavi i onome što opterećuje većinu današnjih brakova
ONA JE SIMBOL NADE SVIM OBOLELIMA OD KOJIH JE I MEDICINA DIGLA RUKE: Sve o čudotvornoj Ikoni Bogorodice "ČAŠA KOJA SE NE ISPIJA"
"ŽENE SU IZGUBILE DVA NAJMOĆNIJA ORUŽJA I OTUD SVI PROBLEMI": Monah Arsenije o porastu nasilja, gojaznosti i uzroku sve većeg obolevanja od mentalnih bolesti
AKO DECA NEĆE ILI OTEŽANO UČE, U PORODICI POSTOJI VELIKI PROBLEM: Otac Petar otkriva da rešenje leži u roditeljima
Po učenju pravoslavlja, ljubav nije nešto što čovek može sam proizvesti ili sačuvati bez zajednice sa Bogom.
Gospod Isus Hristos, koji je svojim životom i smrću pokazao šta znači služiti drugome, poziva sve ljude da idu tim putem - putem smirenja, opraštanja, saosećanja.
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Pravoslavna vera nas uči da zapovesti nisu niz pravila zarad moralizma, već izraz ljubavi prema Bogu, bližnjem i samom sebi.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Predsednik SAD pozvao međunarodnu zajednicu da brani verske slobode, čuva kulturne tradicije i štiti granice u vreme globalnih izazova.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.