Danas je velika slava: Obeležavamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija - Đurđic
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Liturgija, osvećenje slavskih darova i prisustvo brojnih uglednih gostiju obeležili su krsnu slavu Đurđic mitropolita šumadijskog.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Ovoga dana praznuje se prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u grad Lidu Palestinsku.
U hramu Svetog Georgija u Užicu, gde je vera stub zajedništva, uz arhijerejsku liturgiju, svečano rukopoloženje i praznični ručak, sabrano je preko hiljadu vernika u duhu ljubavi i zahvalnosti prema precima.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Oni koji slave današnji Đurđic, za slavsku ikonu uzimaju onu na kojoj svetac stoji, sa mačem ili kopljem u desnoj ruci.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.