VELIKO SABRANJE U NOVOM SADU: Patrijarh sa 8 vladika služio liturgiju, obeležavajući 7 decenija od upokojenja srpskog sveca koji je spasavao ljude od zla
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
U svetlosti pete nedelje Velikog posta, kada Crkva proslavlja spomen na svetog Irineja, episkopa bačkog i ispovednika vere, Novi Sad postao je duhovno središte sabranja, molitve i tihe pobede vere. U Sabornom hramu, pod svodovima ispunjenim pojanjima i molitvama vernog naroda, patrijarh srpski Porfirije služio je svečanu arhijerejsku liturgiju, okružen osmoricom episkopa Srpske pravoslavne crkve i brojnim sveštenstvom Eparhije bačke.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Arhijerejsku liturgiju služiio je patrijarh Porfirije uz sasluženje 8 vladika i brrojnog sveštenstva
U ovom molitvenom sabranju učestvovali su: mitropoliti bački Irinej, zvorničko-tuzlanski Fotije, kruševački David, timočki Ilarion, niški Arsenije, episkopi valjevski Isihije, šabački Jerotej i mohački Damaskin, zajedno sa sveštenstvom i đakonstvom iz više eparhija. Hram je bio ispunjen vernim narodom, među kojima i prof. dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Novom Sadu
U svojoj besedi, izgovorenoj po pročitanom jevanđeoskom odeljku, patrijarh Porfirije se osvrnuo na život i podvig svetog Irineja, podsetivši da se navršava sedamdeset godina od njegovog upokojenja u Gospodu:
- Sav njegov život bio je život u Hristu, i život Hristov se pokazao i projavio u njegovom životu… Njegov život bio je izraz one poznate rečenice koja govori o tome ko je istinski i pravi hrišćanin, to jest ko je istinski i pravi teolog, koja kaže: Ako se istinski moliš, onda si pravi teolog; i pravi si teolog onda kada se istinski moliš - poručio je patrijarh Porfirije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarhr srpski i arhijereji u Sabornoj crkvi u Novom Sadu
On je naglasio da sveti Irinej nije pravio razliku između teorije i prakse – njegov život bio je neprekidno služenje u smirenju, u teškim vremenima, i za vreme okupacije i u decenijama posleratnog bezbožništva. Iako prepun znanja i duhovne mudrosti, ostao je krotak, spreman da podnosi osude i poniženja radi ljubavi prema bližnjima.
- Ispovedajući Hrista, živeći po Jevanđelju Njegovom, upravo videći u Njemu Spasitelja duša i tela naših, Njega je sveti vladika imao ne samo za svog saputnika, nego i za Onoga sa Kojim se poistovetio, po reči apostola Pavla koji kaže: "Ne živim više ja, nego Hristos živi u men" - rekao je patrijarh.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh porfirije osveštao je slavske darove
Na kraju svete liturgije, patrijarh je blagoslovio slavske darove prinesene u čast svetog Irineja. U obraćanju prisutnima poželeo je da Gospod svakome podari snage da „u teškim vremenima nose svoj krst i hode putem pobede Hristove“.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Slavski kolač
Sabranima se obratio i mitropolit bački Irinej, izrazivši zahvalnost patrijarhu na prisustvu, kao i na blagoslovu koji donosi iz Svete Zemlje. Uputio je i reči blagodarnosti arhijerejima i sveštenicima iz mnogih krajeva koji su došli da uzmu učešća u ovoj velikoj proslavi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i vladika bački Irinej lome slavski kolač
Bogosluženje je obogaćeno pojanjem hora „Sveti Georgije“ pri Sabornom hramu i hora Škole pojanja „Sveti Jovan Damaskin“. U zajedničkom slavljenju, molitvenom sećanju i tišini koja govori više od reči, Novi Sad je toga dana postao mesto gde se vera svetih preliva u život Crkve danas.
U ličnosti Svetog Irineja, kako je rekao patrijarh Porfirije, „projavljuje se bogolika, hristolika, hristopodobna ličnost“. A u sabranju vernih oko Svetog Prestola – prepoznaje se duh Crkve koja pamti, svedoči i traje.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
U podgoričkom hramu Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih služena je liturgija u slavu mučenika koji su svedočili veru svojim životima, a nadahnuta beseda vladike Pajsija i izložba posvećena stradanju srpskog naroda obeležili su ovaj sveti trenutak.
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.