ISTORIJSKI TRENUTAK ZA SRPSKO PRAVOSLAVLJE: Patrijarh Porfirije služio liturgiju na Golgoti, potom primio najviše odlikovanje Jerusalimske patrijaršije
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Pod svodovima Crkve Vaskrsenja Gospodnjeg u Jerusalimu, svetog mesta hrišćanstva, odigrala se istorijska svetootačka služba. Na Golgoti, mestu Raspeća Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, patrijarh srpski Porfirije uzneo je molitvu zajedno sa patrijarhom jerusalimskim Teofilom, služeći svetu Liturgiju pređeosvećenih darova.
Ovaj nesvakidašnji događaj ušao je u letopis jerusalimske svetinje, jer je po prvi put u istoriji jedan predstojatelj autokefalne pravoslavne Crkve, pored patrijarha jerusalimskog, služio svetu Liturgiju na Golgoti, mestu gde se dogodila najveća žrtva ljubavi i gde je Krst postao znamen spasenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Posle blagodarenja i poklonjenja Grobu Gospodnjem, usledio je trenutak od posebnog značaja za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njen verni narod. Patrijarh jerusalimski Teofil uručio je patrijarhu srpskom Porfiriju najviše odlikovanje Jerusalimske Patrijaršije – orden Velikog krsta. Ovo znamenje, koje krasi grudi retkih pojedinaca, simbol je priznanja za arhipastirsku i bogoslovsku delatnost patrijarha Porfirija, ne samo u okvirima Srpske pravoslavne crkve već i u celokupnom pravoslavlju.
U svojoj besedi, patrijarh Teofil je istakao da je delo patrijarha Porfirija most koji povezuje duhovne obale, svedočeći jedinstvo Pravoslavne vere i ljubavi. Jerusalim, Sveti Grad, prepoznao je u ličnosti srpskog patrijarha neumornog radnika na njivi Gospodnjoj, čoveka blage reči i odlučne vere, pastira koji narod vodi putem Jevanđelja.
Ovaj veličanstveni događaj predstavlja ne samo priznanje, već i poziv na još predaniju službu Bogu i narodu. U duhu svetootačke tradicije, Srpska pravoslavna crkva danas je primila blagoslov drevne jerusalimske svetinje, a njen patrijarh odlikovan ordenom koji svedoči neprolaznu svetlost Hristovog Vaskrsenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.