ISTORIJSKI TRENUTAK ZA SRPSKO PRAVOSLAVLJE: Patrijarh Porfirije služio liturgiju na Golgoti, potom primio najviše odlikovanje Jerusalimske patrijaršije
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Pod svodovima Crkve Vaskrsenja Gospodnjeg u Jerusalimu, svetog mesta hrišćanstva, odigrala se istorijska svetootačka služba. Na Golgoti, mestu Raspeća Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, patrijarh srpski Porfirije uzneo je molitvu zajedno sa patrijarhom jerusalimskim Teofilom, služeći svetu Liturgiju pređeosvećenih darova.
Ovaj nesvakidašnji događaj ušao je u letopis jerusalimske svetinje, jer je po prvi put u istoriji jedan predstojatelj autokefalne pravoslavne Crkve, pored patrijarha jerusalimskog, služio svetu Liturgiju na Golgoti, mestu gde se dogodila najveća žrtva ljubavi i gde je Krst postao znamen spasenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Posle blagodarenja i poklonjenja Grobu Gospodnjem, usledio je trenutak od posebnog značaja za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njen verni narod. Patrijarh jerusalimski Teofil uručio je patrijarhu srpskom Porfiriju najviše odlikovanje Jerusalimske Patrijaršije – orden Velikog krsta. Ovo znamenje, koje krasi grudi retkih pojedinaca, simbol je priznanja za arhipastirsku i bogoslovsku delatnost patrijarha Porfirija, ne samo u okvirima Srpske pravoslavne crkve već i u celokupnom pravoslavlju.
U svojoj besedi, patrijarh Teofil je istakao da je delo patrijarha Porfirija most koji povezuje duhovne obale, svedočeći jedinstvo Pravoslavne vere i ljubavi. Jerusalim, Sveti Grad, prepoznao je u ličnosti srpskog patrijarha neumornog radnika na njivi Gospodnjoj, čoveka blage reči i odlučne vere, pastira koji narod vodi putem Jevanđelja.
Ovaj veličanstveni događaj predstavlja ne samo priznanje, već i poziv na još predaniju službu Bogu i narodu. U duhu svetootačke tradicije, Srpska pravoslavna crkva danas je primila blagoslov drevne jerusalimske svetinje, a njen patrijarh odlikovan ordenom koji svedoči neprolaznu svetlost Hristovog Vaskrsenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.