ISTORIJSKI TRENUTAK ZA SRPSKO PRAVOSLAVLJE: Patrijarh Porfirije služio liturgiju na Golgoti, potom primio najviše odlikovanje Jerusalimske patrijaršije
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Pod svodovima Crkve Vaskrsenja Gospodnjeg u Jerusalimu, svetog mesta hrišćanstva, odigrala se istorijska svetootačka služba. Na Golgoti, mestu Raspeća Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, patrijarh srpski Porfirije uzneo je molitvu zajedno sa patrijarhom jerusalimskim Teofilom, služeći svetu Liturgiju pređeosvećenih darova.
Ovaj nesvakidašnji događaj ušao je u letopis jerusalimske svetinje, jer je po prvi put u istoriji jedan predstojatelj autokefalne pravoslavne Crkve, pored patrijarha jerusalimskog, služio svetu Liturgiju na Golgoti, mestu gde se dogodila najveća žrtva ljubavi i gde je Krst postao znamen spasenja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Posle blagodarenja i poklonjenja Grobu Gospodnjem, usledio je trenutak od posebnog značaja za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njen verni narod. Patrijarh jerusalimski Teofil uručio je patrijarhu srpskom Porfiriju najviše odlikovanje Jerusalimske Patrijaršije – orden Velikog krsta. Ovo znamenje, koje krasi grudi retkih pojedinaca, simbol je priznanja za arhipastirsku i bogoslovsku delatnost patrijarha Porfirija, ne samo u okvirima Srpske pravoslavne crkve već i u celokupnom pravoslavlju.
U svojoj besedi, patrijarh Teofil je istakao da je delo patrijarha Porfirija most koji povezuje duhovne obale, svedočeći jedinstvo Pravoslavne vere i ljubavi. Jerusalim, Sveti Grad, prepoznao je u ličnosti srpskog patrijarha neumornog radnika na njivi Gospodnjoj, čoveka blage reči i odlučne vere, pastira koji narod vodi putem Jevanđelja.
Ovaj veličanstveni događaj predstavlja ne samo priznanje, već i poziv na još predaniju službu Bogu i narodu. U duhu svetootačke tradicije, Srpska pravoslavna crkva danas je primila blagoslov drevne jerusalimske svetinje, a njen patrijarh odlikovan ordenom koji svedoči neprolaznu svetlost Hristovog Vaskrsenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima