Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Patrijarh Porfirije, duhovni pastir srpskog roda, nastavio je svoje pokloničko putovanje po Svetoj Zemlji posetom veličanstvenom manastiru Časnog Krsta, jednoj od najznačajnijih svetinja hrišćanstva, smeštenom na zapadnim obroncima Jerusalima.
Na ovom blagoslovenom mestu, prema drevnom predanju Svete Crkve, pravedni Lot je zasadio trojedino drvo bora, čempresa i kedra, od kojeg je kasnije bio načinjen Časni Krst, na kome je raspet Gospod naš Isus Hristos. Ovo drvo, posečeno u vreme izgradnje Solomonovog hrama, nije se dalo obraditi i bačeno je u Kedronski potok, sve dok ga zlobnici nisu izabrali da od njega načine oruđe stradanja Spasitelja sveta. Tek tada, u času Njegovog žrtvovanja, drvo se pokorilo Promislu Božijem i postalo stub spasenja roda ljudskog.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Osnovan u 4. veku, u vreme Svetog cara Konstantina Velikog i njegove pobožne majke carice Jelene, manastir Časnog Krsta svedoči o bogatoj i burnoj istoriji Svete Zemlje. Pretrpeo je iskušenja i nedaće mnogih osvajanja – od Persijanaca, Arapa, krstaša, do Osmanlija, ali je uvek ostajao svetionik vere i duhovnosti. Sedam vekova bio je u posedu gruzijske crkvene zajednice, dok ga Jerusalimska patrijaršija nije povratila pod svoje okrilje u XVII veku. Danas u ovom svetom manastiru, sa blagoslovom patrijarha Teofila, deluje Institut za biblijske i teološke studije, koji nastavlja misiju istraživanja i očuvanja bogatog duhovnog i istorijskog nasleđa.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Veliku istorijsku povezanost sa ovim svetim mestom ima i srpski narod. Još 1229. godine, Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski, pohodio je ovu svetinju, bogato je obdario i podigao konake. Zapisano je da su freske Svetog Save i njegovog oca, Svetog Simeona Mirotočivog, krasile katolikon manastira, svedočeći o neizbrisivom tragu koji je srpski svetitelj ostavio u Jerusalimu.
Sa radošću u srcu i molitvom na usnama, patrijarh srpski Porfirije, u pratnji svojih sveštenih saputnika – vikarnog Episkopa topličkog g. Petra, arhimandrita g. Danila, protođakona dr Dragana Radića, đakona Vasilija Bursaća i ipođakona Dejana Nakića – poklonio se ovoj svetinji, blagodareći Gospodu što je srpskom narodu omogućio da se vekovima duhovno oslanja na izvore prave vere.
Patrijarhova poseta manastiru Časnog Krsta nije samo istorijski značajan trenutak, već i snažna poruka svim vernicima da ostanu ustrajni u veri i molitvi, jer je upravo Časni Krst simbol pobede života nad smrću, svetlosti nad tamom i ljubavi nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Posle godina nesuglasica, Antiohijska i Jerusalimska patrijaršija obnovile su punoću crkvenog jedinstva u srcu Katara, šaljući snažnu poruku nade i zajedništva pravoslavnim vernicima širom sveta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Nakon američkog udara na iranska nuklearna postrojenja i dramatičnog upozorenja Donalda Trampa, Bliski istok gori, a u manastirima se uznose kanoni, bdenija i molitve za mir među narodima.
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.