Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Patrijarh Porfirije, duhovni pastir srpskog roda, nastavio je svoje pokloničko putovanje po Svetoj Zemlji posetom veličanstvenom manastiru Časnog Krsta, jednoj od najznačajnijih svetinja hrišćanstva, smeštenom na zapadnim obroncima Jerusalima.
Na ovom blagoslovenom mestu, prema drevnom predanju Svete Crkve, pravedni Lot je zasadio trojedino drvo bora, čempresa i kedra, od kojeg je kasnije bio načinjen Časni Krst, na kome je raspet Gospod naš Isus Hristos. Ovo drvo, posečeno u vreme izgradnje Solomonovog hrama, nije se dalo obraditi i bačeno je u Kedronski potok, sve dok ga zlobnici nisu izabrali da od njega načine oruđe stradanja Spasitelja sveta. Tek tada, u času Njegovog žrtvovanja, drvo se pokorilo Promislu Božijem i postalo stub spasenja roda ljudskog.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Osnovan u 4. veku, u vreme Svetog cara Konstantina Velikog i njegove pobožne majke carice Jelene, manastir Časnog Krsta svedoči o bogatoj i burnoj istoriji Svete Zemlje. Pretrpeo je iskušenja i nedaće mnogih osvajanja – od Persijanaca, Arapa, krstaša, do Osmanlija, ali je uvek ostajao svetionik vere i duhovnosti. Sedam vekova bio je u posedu gruzijske crkvene zajednice, dok ga Jerusalimska patrijaršija nije povratila pod svoje okrilje u XVII veku. Danas u ovom svetom manastiru, sa blagoslovom patrijarha Teofila, deluje Institut za biblijske i teološke studije, koji nastavlja misiju istraživanja i očuvanja bogatog duhovnog i istorijskog nasleđa.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Veliku istorijsku povezanost sa ovim svetim mestom ima i srpski narod. Još 1229. godine, Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski, pohodio je ovu svetinju, bogato je obdario i podigao konake. Zapisano je da su freske Svetog Save i njegovog oca, Svetog Simeona Mirotočivog, krasile katolikon manastira, svedočeći o neizbrisivom tragu koji je srpski svetitelj ostavio u Jerusalimu.
Sa radošću u srcu i molitvom na usnama, patrijarh srpski Porfirije, u pratnji svojih sveštenih saputnika – vikarnog Episkopa topličkog g. Petra, arhimandrita g. Danila, protođakona dr Dragana Radića, đakona Vasilija Bursaća i ipođakona Dejana Nakića – poklonio se ovoj svetinji, blagodareći Gospodu što je srpskom narodu omogućio da se vekovima duhovno oslanja na izvore prave vere.
Patrijarhova poseta manastiru Časnog Krsta nije samo istorijski značajan trenutak, već i snažna poruka svim vernicima da ostanu ustrajni u veri i molitvi, jer je upravo Časni Krst simbol pobede života nad smrću, svetlosti nad tamom i ljubavi nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Posle godina nesuglasica, Antiohijska i Jerusalimska patrijaršija obnovile su punoću crkvenog jedinstva u srcu Katara, šaljući snažnu poruku nade i zajedništva pravoslavnim vernicima širom sveta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.