Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Patrijarh Porfirije, duhovni pastir srpskog roda, nastavio je svoje pokloničko putovanje po Svetoj Zemlji posetom veličanstvenom manastiru Časnog Krsta, jednoj od najznačajnijih svetinja hrišćanstva, smeštenom na zapadnim obroncima Jerusalima.
Na ovom blagoslovenom mestu, prema drevnom predanju Svete Crkve, pravedni Lot je zasadio trojedino drvo bora, čempresa i kedra, od kojeg je kasnije bio načinjen Časni Krst, na kome je raspet Gospod naš Isus Hristos. Ovo drvo, posečeno u vreme izgradnje Solomonovog hrama, nije se dalo obraditi i bačeno je u Kedronski potok, sve dok ga zlobnici nisu izabrali da od njega načine oruđe stradanja Spasitelja sveta. Tek tada, u času Njegovog žrtvovanja, drvo se pokorilo Promislu Božijem i postalo stub spasenja roda ljudskog.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Osnovan u 4. veku, u vreme Svetog cara Konstantina Velikog i njegove pobožne majke carice Jelene, manastir Časnog Krsta svedoči o bogatoj i burnoj istoriji Svete Zemlje. Pretrpeo je iskušenja i nedaće mnogih osvajanja – od Persijanaca, Arapa, krstaša, do Osmanlija, ali je uvek ostajao svetionik vere i duhovnosti. Sedam vekova bio je u posedu gruzijske crkvene zajednice, dok ga Jerusalimska patrijaršija nije povratila pod svoje okrilje u XVII veku. Danas u ovom svetom manastiru, sa blagoslovom patrijarha Teofila, deluje Institut za biblijske i teološke studije, koji nastavlja misiju istraživanja i očuvanja bogatog duhovnog i istorijskog nasleđa.
SPC
Patrijarh Porfirije u manastiru Časnog Krsta
Veliku istorijsku povezanost sa ovim svetim mestom ima i srpski narod. Još 1229. godine, Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski, pohodio je ovu svetinju, bogato je obdario i podigao konake. Zapisano je da su freske Svetog Save i njegovog oca, Svetog Simeona Mirotočivog, krasile katolikon manastira, svedočeći o neizbrisivom tragu koji je srpski svetitelj ostavio u Jerusalimu.
Sa radošću u srcu i molitvom na usnama, patrijarh srpski Porfirije, u pratnji svojih sveštenih saputnika – vikarnog Episkopa topličkog g. Petra, arhimandrita g. Danila, protođakona dr Dragana Radića, đakona Vasilija Bursaća i ipođakona Dejana Nakića – poklonio se ovoj svetinji, blagodareći Gospodu što je srpskom narodu omogućio da se vekovima duhovno oslanja na izvore prave vere.
Patrijarhova poseta manastiru Časnog Krsta nije samo istorijski značajan trenutak, već i snažna poruka svim vernicima da ostanu ustrajni u veri i molitvi, jer je upravo Časni Krst simbol pobede života nad smrću, svetlosti nad tamom i ljubavi nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Posle godina nesuglasica, Antiohijska i Jerusalimska patrijaršija obnovile su punoću crkvenog jedinstva u srcu Katara, šaljući snažnu poruku nade i zajedništva pravoslavnim vernicima širom sveta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Svetom službom započeo je zvanično pontifikat novog pape, uz prisustvo svetskih lidera, strogih bezbednosnih mera i desetina hiljada vernika. Njegova inauguracija bila je više od ceremonije — trenutak kada je Crkva ponovo podigla svoj glas za mir, jedinstvo i veru.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Na mestu gde je Hristos raspet, prvi put jedan srpski patrijarh služio je svetu Liturgiju, a potom primio orden Velikog krsta, priznanje za svoju duhovnu misiju i jedinstvo pravoslavlja.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
Od Sarajeva i Podgorice, preko tihog učenika blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, do episkopskog trona – život Vladike Metodija svedoči o snazi smirenja, učenju kroz tišinu i veri koja ne grmi rečima, već govori blagim glasom duše.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Svetom službom započeo je zvanično pontifikat novog pape, uz prisustvo svetskih lidera, strogih bezbednosnih mera i desetina hiljada vernika. Njegova inauguracija bila je više od ceremonije — trenutak kada je Crkva ponovo podigla svoj glas za mir, jedinstvo i veru.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.