OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Na Prinkipu, najvećem ostrvu Mramornog mora, gde vetrovi nose šapat vekova, uzdiže se manastir posvećen Svetom Đorđu — svetitelju koji, iako pravoslavni mučenik i čudotvorac, ne gleda na razlike među ljudima, već na dubinu njihove vere i iskrenost srca.
Zapanjujuće i nadahnjujuće je to što svake godine više od 250.000 muslimana — ljudi raznih uzrasta, poziva i potreba — dolazi iz svih krajeva Turske da zatraži utehu i pomoć upravo u ovom pravoslavnom manastiru. Kako sami govore: „Sveti Georgije ne razlikuje pravoslavne od nevernika. On pomaže svakome ko mu se obrati iskreno.“
Koreni ove neobične vere sežu duboko u istoriju. Još davne 963. godine, u slavno doba Vizantije, jedan prosti pastir usnio je san u kome mu se javio Sveti velikomučenik Georgije. Svetac mu zapovedi da pođe na planinu i kopa tamo gde bude čuo zvuke zvona. Poslušan kao što su nekad bili pravednici iz Pisma, pastir se uputi i, na mestu koje mu je pokazano, pronađe svetu ikonu. I gle čuda — ikona beše netruležna, obasjana božanskom blagodaću. U znak zahvalnosti, na tom mestu bi podignut manastir, a Sveti dobi nadimak „Kudunas“, što znači „onaj sa zvonima“.
Ikona se do dana današnjeg čuva na Prinkipu, a čudesa svetiteljeva ne prestaju. Tri su razloga zbog kojih toliki broj Turaka duboko veruje u Svetog Đorđa:
Prvi i najvažniji — vera u čudotvornu silu svetitelja. Mnogi svedoče da im je Sveti Georgije pomogao baš onda kada niko drugi nije mogao. Dolaze, napišu svoju molitvu i želju na parče papira, polože ga u manastiru i zauzvrat dobiju malo zvonce. Kada im se želja ispuni, vrate se i zvonce predaju natrag — kao znak zahvalnosti.
Drugi razlog leži u boji njegove odežde — zelenoj. Za muslimane, to je boja života, svetlosti, nečega svetog i večnog. I u tom simbolu prepoznaju nešto božansko, nešto što nadilazi razlike među religijama.
Treći razlog nosi u sebi poštovanje i strahopoštovanje. Lik Svetog Georgija, prikazanog kao neustrašivog konjanika koji nosi mač i pobeđuje zlo, izaziva u vernicima duboko unutrašnje drhtanje. Mnogi Turci, naročito oni iz Istanbula, govore da su pred tom ikonom osetili pokajanje, poštovanje, a neretko i suze.
Na dan praznika Svetog Georgija Kudunasa - Đurđevdan, manastir postaje mesto tišine, molitve i nevidljive nade. Ljudi ćute dok se penju uz brdo, držeći klupka konca u rukama, koja se, kako se razmotavaju, povezuju sa nevidljivim koncem molitve i vere. Niko ne govori — jer pred svetim se ćuti. A kada dođu pred crkvu, napišu svoju molitvu, ostave je u manastiru, i spuštaju se natrag — sa srcem lakšim, a pogledom uprtim ka nebu.
Neki vezuju trake ili maramice na grane drveća, ostavljaju crteže i zabeleške — kao tragove nade, kao neizgovorene psalme, koje Sveti Georgije čuje i razume, bez obzira na jezik na kojem su napisani. U svetu podela i nepoverenja, svedočanstvo ovog mesta podseća nas da je svetost sveprisutna tamo gde su vera, pokajanje i ljubav — i da Sveti ne bira po imenu, nego po duši.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
PET NAJVEĆIH ČUDA SVETOG ĐORĐA: Svetac koji donosi blagoslov, ali i kaznu, ovim događajima je ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Prema istorijskim podacima, oficire Jovana Mišnića, Dmitra Krgovića, Petra Krgovića, Blaža Radenovića, Janka Gaševića i Nikolu Baltića ubili su komunisti, a njihova tela bačena su u Bliškovsku jamu na planini Kovren.
U planinskom predelu Epira, samo nekoliko kilometara od Konice, nalazi se neobična crkvica posvećena svetogorskim starcu – napravljena unutar debla vekovnog drveta, postala je simbol molitve, tišine i spoja duhovnosti s prirodom.
Hram Svete Trojice na Rumiji uoči jubileja zasijao u punom sjaju, nastavljajući i dalje da okuplja vernike, uprkos pokušajima da bude izbrisana iz narodne svesti. Paroh barski, otac Jovan Plamenac, svedoči o liturgiji, grafitima mržnje i bebi hodočasniku koja je donela novu nadu.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Za kraj Alis Kuper se osvrće na citat iz jevanđelja koji ga je dotakao.
Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Na svakoj trpezi koja se postavlja uz molitvu i zahvalnost, ova bogata salata u obliku torte donosi ne samo raskoš ukusa, već i poruku zajedništva – jer kada se jede u ime Gospoda, i najjednostavniji sastojci postaju blagoslov.