OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Na Prinkipu, najvećem ostrvu Mramornog mora, gde vetrovi nose šapat vekova, uzdiže se manastir posvećen Svetom Đorđu — svetitelju koji, iako pravoslavni mučenik i čudotvorac, ne gleda na razlike među ljudima, već na dubinu njihove vere i iskrenost srca.
Zapanjujuće i nadahnjujuće je to što svake godine više od 250.000 muslimana — ljudi raznih uzrasta, poziva i potreba — dolazi iz svih krajeva Turske da zatraži utehu i pomoć upravo u ovom pravoslavnom manastiru. Kako sami govore: „Sveti Georgije ne razlikuje pravoslavne od nevernika. On pomaže svakome ko mu se obrati iskreno.“
Koreni ove neobične vere sežu duboko u istoriju. Još davne 963. godine, u slavno doba Vizantije, jedan prosti pastir usnio je san u kome mu se javio Sveti velikomučenik Georgije. Svetac mu zapovedi da pođe na planinu i kopa tamo gde bude čuo zvuke zvona. Poslušan kao što su nekad bili pravednici iz Pisma, pastir se uputi i, na mestu koje mu je pokazano, pronađe svetu ikonu. I gle čuda — ikona beše netruležna, obasjana božanskom blagodaću. U znak zahvalnosti, na tom mestu bi podignut manastir, a Sveti dobi nadimak „Kudunas“, što znači „onaj sa zvonima“.
Ikona se do dana današnjeg čuva na Prinkipu, a čudesa svetiteljeva ne prestaju. Tri su razloga zbog kojih toliki broj Turaka duboko veruje u Svetog Đorđa:
Prvi i najvažniji — vera u čudotvornu silu svetitelja. Mnogi svedoče da im je Sveti Georgije pomogao baš onda kada niko drugi nije mogao. Dolaze, napišu svoju molitvu i želju na parče papira, polože ga u manastiru i zauzvrat dobiju malo zvonce. Kada im se želja ispuni, vrate se i zvonce predaju natrag — kao znak zahvalnosti.
Drugi razlog leži u boji njegove odežde — zelenoj. Za muslimane, to je boja života, svetlosti, nečega svetog i večnog. I u tom simbolu prepoznaju nešto božansko, nešto što nadilazi razlike među religijama.
Treći razlog nosi u sebi poštovanje i strahopoštovanje. Lik Svetog Georgija, prikazanog kao neustrašivog konjanika koji nosi mač i pobeđuje zlo, izaziva u vernicima duboko unutrašnje drhtanje. Mnogi Turci, naročito oni iz Istanbula, govore da su pred tom ikonom osetili pokajanje, poštovanje, a neretko i suze.
Na dan praznika Svetog Georgija Kudunasa - Đurđevdan, manastir postaje mesto tišine, molitve i nevidljive nade. Ljudi ćute dok se penju uz brdo, držeći klupka konca u rukama, koja se, kako se razmotavaju, povezuju sa nevidljivim koncem molitve i vere. Niko ne govori — jer pred svetim se ćuti. A kada dođu pred crkvu, napišu svoju molitvu, ostave je u manastiru, i spuštaju se natrag — sa srcem lakšim, a pogledom uprtim ka nebu.
Neki vezuju trake ili maramice na grane drveća, ostavljaju crteže i zabeleške — kao tragove nade, kao neizgovorene psalme, koje Sveti Georgije čuje i razume, bez obzira na jezik na kojem su napisani. U svetu podela i nepoverenja, svedočanstvo ovog mesta podseća nas da je svetost sveprisutna tamo gde su vera, pokajanje i ljubav — i da Sveti ne bira po imenu, nego po duši.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Budi deo Religija.rs zajednice.
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
PET NAJVEĆIH ČUDA SVETOG ĐORĐA: Svetac koji donosi blagoslov, ali i kaznu, ovim događajima je ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.