OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Na Prinkipu, najvećem ostrvu Mramornog mora, gde vetrovi nose šapat vekova, uzdiže se manastir posvećen Svetom Đorđu — svetitelju koji, iako pravoslavni mučenik i čudotvorac, ne gleda na razlike među ljudima, već na dubinu njihove vere i iskrenost srca.
Zapanjujuće i nadahnjujuće je to što svake godine više od 250.000 muslimana — ljudi raznih uzrasta, poziva i potreba — dolazi iz svih krajeva Turske da zatraži utehu i pomoć upravo u ovom pravoslavnom manastiru. Kako sami govore: „Sveti Georgije ne razlikuje pravoslavne od nevernika. On pomaže svakome ko mu se obrati iskreno.“
Koreni ove neobične vere sežu duboko u istoriju. Još davne 963. godine, u slavno doba Vizantije, jedan prosti pastir usnio je san u kome mu se javio Sveti velikomučenik Georgije. Svetac mu zapovedi da pođe na planinu i kopa tamo gde bude čuo zvuke zvona. Poslušan kao što su nekad bili pravednici iz Pisma, pastir se uputi i, na mestu koje mu je pokazano, pronađe svetu ikonu. I gle čuda — ikona beše netruležna, obasjana božanskom blagodaću. U znak zahvalnosti, na tom mestu bi podignut manastir, a Sveti dobi nadimak „Kudunas“, što znači „onaj sa zvonima“.
Ikona se do dana današnjeg čuva na Prinkipu, a čudesa svetiteljeva ne prestaju. Tri su razloga zbog kojih toliki broj Turaka duboko veruje u Svetog Đorđa:
Prvi i najvažniji — vera u čudotvornu silu svetitelja. Mnogi svedoče da im je Sveti Georgije pomogao baš onda kada niko drugi nije mogao. Dolaze, napišu svoju molitvu i želju na parče papira, polože ga u manastiru i zauzvrat dobiju malo zvonce. Kada im se želja ispuni, vrate se i zvonce predaju natrag — kao znak zahvalnosti.
Drugi razlog leži u boji njegove odežde — zelenoj. Za muslimane, to je boja života, svetlosti, nečega svetog i večnog. I u tom simbolu prepoznaju nešto božansko, nešto što nadilazi razlike među religijama.
Treći razlog nosi u sebi poštovanje i strahopoštovanje. Lik Svetog Georgija, prikazanog kao neustrašivog konjanika koji nosi mač i pobeđuje zlo, izaziva u vernicima duboko unutrašnje drhtanje. Mnogi Turci, naročito oni iz Istanbula, govore da su pred tom ikonom osetili pokajanje, poštovanje, a neretko i suze.
Na dan praznika Svetog Georgija Kudunasa - Đurđevdan, manastir postaje mesto tišine, molitve i nevidljive nade. Ljudi ćute dok se penju uz brdo, držeći klupka konca u rukama, koja se, kako se razmotavaju, povezuju sa nevidljivim koncem molitve i vere. Niko ne govori — jer pred svetim se ćuti. A kada dođu pred crkvu, napišu svoju molitvu, ostave je u manastiru, i spuštaju se natrag — sa srcem lakšim, a pogledom uprtim ka nebu.
Neki vezuju trake ili maramice na grane drveća, ostavljaju crteže i zabeleške — kao tragove nade, kao neizgovorene psalme, koje Sveti Georgije čuje i razume, bez obzira na jezik na kojem su napisani. U svetu podela i nepoverenja, svedočanstvo ovog mesta podseća nas da je svetost sveprisutna tamo gde su vera, pokajanje i ljubav — i da Sveti ne bira po imenu, nego po duši.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
PET NAJVEĆIH ČUDA SVETOG ĐORĐA: Svetac koji donosi blagoslov, ali i kaznu, ovim događajima je ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
Na samoj crkvi nalazi se i nekoliko spomen ploča - posvećenih herojima, koji su Srbiju branili tokom NATO agresije 1999. godine, ali sam hram podseća i na važan simbol hrišćanstva.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Sinagoga je građena sredstvima subotičke jevrejske zajednice, u periodu kada je ona bila u svom zenitu.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.