Otkrijte kako monasi pripremaju jednostavno, ali bogato jelo koje će uneti toplinu i ukus u vašu kuhinju
Sastojci:
500 g belog pasulja
2 glavice crnog luka
3 šargarepe
2-3 čena belog luka
2 paradajza (ili 1 kašika paradajz pirea)
2 lovorova lista
so i biber po ukusu
1 veza peršuna
1 šoljica maslinovog ulja
Shutterstock
Hilandarski pasulj
Priprema:
Operite pasulj i ostavite ga da se potopi u vodi preko noći. Narednog dana ocedite vodu, stavite pasulj u veliku šerpu sa svežom vodom i kuvajte ga dok ne omekša, ali pazite da se ne prekuva.
Dok se pasulj kuva, sitno iseckajte crni luk, šargarepu i beli luk. Paradajz oljuštite i iseckajte na sitne komade.U drugoj šerpi zagrejte maslinovo ulje i propržite crni luk dok ne postane staklast. Dodajte šargarepu i beli luk i pržite još nekoliko minuta. Dodajte paradajz (ili paradajz pire) i nastavite da kuvate na laganoj vatri dok se svi ukusi ne sjedine.
Kada je pasulj kuvan, ispustite vodu (ali zadržite malo vode u kojoj se kuvao). Dodajte proprženo povrće pasulju, dodajte lovorove listove, so i biber po ukusu. Kuvajte na laganoj vatri još 20-30 minuta dok se svi ukusi ne sjedine.
Na kraju, dodajte sitno seckan peršun i još malo maslinovog ulja. Servirajte toplo i uživajte u ovom jednostavnom, ali ukusnom manastirskom jelu.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Iz zbirke recepata arhimandrita Onufrija Hilandarca donosimo vam manastirsku spanakopitu – hranljivu, mirisnu i pripremljenu po drevnim monaškim pravilima.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.