Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu.
Sveta Emilija Cezarejska je hrišćanska svetiteljka, koja je, između ostalog, ušla u istoriju i kao žena koja je rodila devetoro dece i nadahnula im duhom Hristovim, tako da su njih petoro postali svetitelji: Sveti Vasilije Veliki, Sveti Grigorije Niski, Sveti Petar Sevastijski, Sveta Makrina i Sveta Teozvija.
U mladosti nije želela da udaje, ali je prinuđena u brak sa Vasilijem, sa kojim je dobila desetoro naslednika, od kojih je jedno dete umrlo. Ostale je Emilija povela uskim i trnovitim, ali i najradosnijim putem, putem vere, i u tome je uspela.
Živela je u četvrtom veku Cezareji Kapadocijskoj, koja se nalazila u provinciji Rimskoga carstva zvanoj Mala Azija. Suprug joj je bio sin imućnih hrišćana i bio je veoma obrazovan - studirao je pravo i retoriku.
Oboje su bili posvećeni hrišćanskom životu, pa su za vreme progona hrišćana proveli sedam godina skrivajući se u šumama. Bili su poznati po milosrđu prema siromašnima i vernima.
Facebook/Слава на Бога за сѐ
Sveta Emilija
Decu su vaspitavali u hrišćanskom duhu, a majka je naročito i s ljubavlju nadgledala njihovo odrastanje, podučavajući ih osnovama vere i morala.
Kada joj je suprug preminuo, oko 349. g., ubrzo nakon rođenja najmlađega sina Petra, Emilija je decu nastavila odgajati sama, a puno joj je pomagala kći Makrina.
Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu. Njen asketski način života stvorio je atmosferu monaškog života, u kojem se bogatim smatrao čovek čiji je životna molitva bila čista i hrabra, a zemni užici i imovina bili su izvan njegovih briga.
U starosti je osnovala manastir, gde je umrla 375. godine. Srpska pravoslavna crkva slavi je 8. maja po julijanskom, a 21. maja po gregorijanskom kalendaru.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.