Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu.
Sveta Emilija Cezarejska je hrišćanska svetiteljka, koja je, između ostalog, ušla u istoriju i kao žena koja je rodila devetoro dece i nadahnula im duhom Hristovim, tako da su njih petoro postali svetitelji: Sveti Vasilije Veliki, Sveti Grigorije Niski, Sveti Petar Sevastijski, Sveta Makrina i Sveta Teozvija.
U mladosti nije želela da udaje, ali je prinuđena u brak sa Vasilijem, sa kojim je dobila desetoro naslednika, od kojih je jedno dete umrlo. Ostale je Emilija povela uskim i trnovitim, ali i najradosnijim putem, putem vere, i u tome je uspela.
Živela je u četvrtom veku Cezareji Kapadocijskoj, koja se nalazila u provinciji Rimskoga carstva zvanoj Mala Azija. Suprug joj je bio sin imućnih hrišćana i bio je veoma obrazovan - studirao je pravo i retoriku.
Oboje su bili posvećeni hrišćanskom životu, pa su za vreme progona hrišćana proveli sedam godina skrivajući se u šumama. Bili su poznati po milosrđu prema siromašnima i vernima.
Facebook/Слава на Бога за сѐ
Sveta Emilija
Decu su vaspitavali u hrišćanskom duhu, a majka je naročito i s ljubavlju nadgledala njihovo odrastanje, podučavajući ih osnovama vere i morala.
Kada joj je suprug preminuo, oko 349. g., ubrzo nakon rođenja najmlađega sina Petra, Emilija je decu nastavila odgajati sama, a puno joj je pomagala kći Makrina.
Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu. Njen asketski način života stvorio je atmosferu monaškog života, u kojem se bogatim smatrao čovek čiji je životna molitva bila čista i hrabra, a zemni užici i imovina bili su izvan njegovih briga.
U starosti je osnovala manastir, gde je umrla 375. godine. Srpska pravoslavna crkva slavi je 8. maja po julijanskom, a 21. maja po gregorijanskom kalendaru.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.