Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu.
Sveta Emilija Cezarejska je hrišćanska svetiteljka, koja je, između ostalog, ušla u istoriju i kao žena koja je rodila devetoro dece i nadahnula im duhom Hristovim, tako da su njih petoro postali svetitelji: Sveti Vasilije Veliki, Sveti Grigorije Niski, Sveti Petar Sevastijski, Sveta Makrina i Sveta Teozvija.
U mladosti nije želela da udaje, ali je prinuđena u brak sa Vasilijem, sa kojim je dobila desetoro naslednika, od kojih je jedno dete umrlo. Ostale je Emilija povela uskim i trnovitim, ali i najradosnijim putem, putem vere, i u tome je uspela.
Živela je u četvrtom veku Cezareji Kapadocijskoj, koja se nalazila u provinciji Rimskoga carstva zvanoj Mala Azija. Suprug joj je bio sin imućnih hrišćana i bio je veoma obrazovan - studirao je pravo i retoriku.
Oboje su bili posvećeni hrišćanskom životu, pa su za vreme progona hrišćana proveli sedam godina skrivajući se u šumama. Bili su poznati po milosrđu prema siromašnima i vernima.
Facebook/Слава на Бога за сѐ
Sveta Emilija
Decu su vaspitavali u hrišćanskom duhu, a majka je naročito i s ljubavlju nadgledala njihovo odrastanje, podučavajući ih osnovama vere i morala.
Kada joj je suprug preminuo, oko 349. g., ubrzo nakon rođenja najmlađega sina Petra, Emilija je decu nastavila odgajati sama, a puno joj je pomagala kći Makrina.
Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu. Njen asketski način života stvorio je atmosferu monaškog života, u kojem se bogatim smatrao čovek čiji je životna molitva bila čista i hrabra, a zemni užici i imovina bili su izvan njegovih briga.
U starosti je osnovala manastir, gde je umrla 375. godine. Srpska pravoslavna crkva slavi je 8. maja po julijanskom, a 21. maja po gregorijanskom kalendaru.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.