U srpskoj carskoj lavri Svetog Save i Svetog Simeona izneti su na celivanje čestice moštiju Svetog Vasilija Velikog, Svetog Jovana Zlatoustog i Svetog Grigorija Bogoslova, relikvija koja na njihov praznik vernicima donosi blagoslov i utehu.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, sinoć su se u svim svetogorskim manastirima uznosile molitve tokom prazničnog svenoćnog bdenja, proslavljajući Sveta Tri Jerarha – Svetog Vasilija Velikog, Svetog Jovana Zlatoustog i Svetog Grigorija Bogoslova. Ovaj sveti čin, duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji, predstavlja noćno bogosluženje koje se održava uoči velikih praznika, spajajući večernje, jutrenje i prvi čas u jedinstvenu liturgijsku celinu.
Svenoćno bdenje, kao izraz budnosti i molitvenog stanja duše, podseća vernike na reči Gospoda: "Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš." Ova sveta služba ne samo da osnažuje veru, već i povezuje vernike sa nebeskom liturgijom, pružajući im priliku da, kroz molitvu i pesmu, dožive predokus Carstva nebeskog.
Facebook
Mali kivot u kom se čuvaju delovi moštiju Tri Jerarha
U manastiru Hilandaru, srpskoj svetinji na Svetoj Gori, nakon bogosluženja jutros su vernicima na celivanje iznete čestice moštiju Sveta Tri Jerarha. Ova relikvija, koja je jedna od mnogobrojnih neprocenjivih vrednosti koje se čuvaju u hilandarskoj riznici, iznosi se pred vernike na dan posvećen ovim velikim svetiteljima, pružajući duhovnu utehu i blagoslov svima prisutnima.
Manastir Hilandar, sa svojom bogatom riznicom svetinja i relikvija, nastavlja da bude duhovni svetionik za sve pravoslavne vernike, čuvajući neprocenjivo blago vere i tradicije, koje se s ljubavlju i pobožnošću prenosi kroz vekove.
Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Pravoslavci proslavljaju Začeće Svete Ane po starom kalendaru, Svetu velikomučenicu Anastasiju Rimljanku po novom. Katolici su u Četvrtoj nedelji Adventa. Jevreji obeležavaju osmi dan Hanuke, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
DJ pult, svetlosni efekti i plesna masa – sve to pravo ispred ulaza u pravoslavni hram izazvalo je stotine žalbi vernog naroda i otvorilo pitanje granica poštovanja svetih prostora.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.