Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Na dan pretprazništva Bogojavljenja, 18. januara 2025. godine, kada Srpska pravoslavna crkva obeležava Krstovdan, u svetogorskom manastiru Hilandar upokojio se monah Mitrofan Hilandarac, dugogodišnji član bratije ove svetinje, koji je ceo svoj monaški život posvetio službi Bogu i bratskoj ljubavi. Ovaj tihi monah, poznat po svojoj skromnosti i predanosti, živeo je u miru, ustrajući u svojim duhovnim dužnostima i učeći sve one koji su dolazili u Hilandar kako da život posvete veri i ljubavi prema Bogu.
Otac Mitrofan, rođen kao Luka Konculić 31. januara 1957. godine u mestu Gornje Babice u Bosni i Hercegovini, bio je sin Milana i Mare, koji su ga odgajali u vernosti i pobožnosti. Po dolasku u Hilandar 8. marta 2002. godine, kao iskušenik, počeo je novo poglavlje svog života. Njegov monaški put započeo je u svetoj tišini Hilandara, gde je 12. maja 2004. godine zamonašen, a u martu 2015. godine primio je Veliku schimu, što je bio značajan korak na njegovom duhovnom putu.
Poslednje godine svog monaštva, monah Mitrofan služio je sa dubokom predanošću kao član Svetožiteljskog sabora staraca manastira Hilandara, a od 13. januara 2018. godine obavljao je dužnost epitraha, što je činilo njegovu službu još svetijom i odgovornijom.
Schutterstock
Manastir Hilandar
Iako se nikada nije isticao niti tražio pažnju, monah Mitrofan bio je poznat među svojom braćom i brojnim vernicima po svom mirnom i vedrom duhu. Njegovo posvećenje u manastirskoj knjižari, gde je bio u kontaktu sa mnogim poklonicima, ostalo je zabeleženo u srcima svih koji su ga sreli.
Poklonici su ga pamtili po osmehu koji nije silazio sa njegovog lica, a koji je svakoga podsećao na istinsku snagu ljubavi i dobrote u Bogu. Njegovo smireno i predano čitanje Akatista Bogorodici oduvek je bilo jedno od njegovih najlepših obeležja, pri čemu je svaki stih donosio mir i toplinu, koji su osvajali svakog vernika.
Monah Mitrofan Hilandarac, u svom tišinom ispunjenom životu, nije samo bio duhovni vodič onima koji su ga poznavali, već i verni sluga Božiji, koji je svojom posvećenošću i smirenjem svedočio o neprolaznoj vrednosti duhovnog života. Iako je njegov odlazak iz ovog sveta obeležen tugom, njegov trag i duhovna zaostavština živeće kroz sve one koji su ga poznavali i ljubili, a posebno u molitvama koje će se uznositi za njegovu dušu.
Teško pogođeni ratnim iskustvima, 22 momka prešla su hiljadu kilometara u potrazi za duhovnim mirom. Njihov četvorodnevni boravak na Atosu pružio im je trenutke utehe i novu snagu za suočavanje sa traumama.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.