"BOLJE DA TEBE UVREDE, NEGO TI NEKOG" Mudre misli oca Tadeja koje treba pročitati barem jednom dnevno
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveta gora, poznata i kao "kivot pravoslavlja", predstavlja mesto duhovne obnove i molitve, gde monasi kroz tišinu i asketski život stiču duboko razumevanje ljudske duše.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveti Oci uče da duša čoveka nalazi smirenje kada se poveže sa Bogom kroz molitvu. „Isusova molitva“ – „Gospode Isuse Hriste, pomiluj me“ – smatra se najsnažnijim oružjem protiv nemira uma i srca. Ponovno izgovaranje ove molitve u tišini vodi čoveka ka duhovnoj molitvi, koja dušu ispunjava svetlom i mirom.

Otac Paisije je govorio:
- Tišina rađa molitvu, a molitva dovodi slatku Božiju prisutnost.
U svetu prepunom stresa i zbunjenosti, monasi savetuju ljude da svakodnevno nalaze trenutke tišine, bar na nekoliko minuta, kako bi se povezali sa Bogom i crpeli snagu.

Jedan od najvećih neprijatelja duhovnog mira je ponos. Starci Svete gore naglašavaju da je poniznost početak lečenja duše.
Sveti Paisije je govorio: „
- Kada se čovek ponizi, Bog mu daje svoju blagodat i rešava sve njegove probleme.
Umesto da se borimo da nam bude priznato pravo ili da tražimo pravdu, bolje je da prepustimo Bogu da deluje u našim životima.

Iskušenja i patnje su deo ljudskog života. Monasi uče da ništa ne događa bez razloga, a patnje su prilika da se približimo Bogu. Sveti Porfirije je govorio: "Kada dođu teškoće, nemoj da se bojiš. Nauči da ih nosiš sa strpljenjem i molitvom, i videćeš da će postati blagoslov u tvom životu.“
Starci naglašavaju da čovek treba da veruje u Božiju volju i da se ne obeshrabruje. Često ono što izgleda kao nesreća, u stvari je duhovni dar koji nas vodi ka većoj duhovnoj zrelosti.
Srce koje nosi gnev i osvetoljubivost ne može da nađe smirenje. Oproštaj je ključ koji otvara vrata mira. Otac Efrem Katunakijski je govorio: "Ako ne oprostiš, kako ćeš tražiti oproštaj od Boga?“
Ljubav prema drugima, čak i prema onima koji nas nepravdaju, predstavlja najveću duhovnu pobedu. Starci uče da prava radost dolazi u nesebičnoj službi i prihvatanju drugih, kao što to čini Hristos prema nama.
Duhovni saveti staraca Svete gore pružaju duhovni lek za probleme savremenog života. Molitva, poniznost, strpljenje i oproštaj osnovni su elementi koji mogu izlečiti dušu i dovesti je do božanskog mira. U svetu prepunom stresa i nesigurnosti, mudrost Svetogorskih otaca ostaje svetionik nade i istine.
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Svojim životom i delom je postao duhovni predvodnik srpskog naroda.
Vreme je da se podsetimo mudrih misli najvećeg srpskog svetitelja.
Jednom prilikom, ovaj duhovnik je odgovorio na pitanje - Ko može povrediti čoveka? Iako bi mnogi pomislili da je to pitanje koje zahteva dug odgovor, otac Tadej je to objasnio u dve rečenice.
Verni narod prisustvovao osvećenju lokacije za budući hram Svetog Save - konaci po uzoru na srpsku carsku lavru stvoriće svetogorsku atmosferu u celom kompleksu.
Na samom pragu stradanja, Hristos govori o času kada će svako stati pred istinu bez izgovora, trenutku koji jedne uzdiže, a druge suočava sa onim od čega su bežali čitav život.
Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.
Peta sedmica posta, Gluva nedelja, donosi tišinu i pokajanje, pripremajući vernike za Strasnu sedmicu i Vaskrs.
Očevici opisuju trenutke neizvesnosti, dok su nadležni odmah pokrenuli istragu i proveru svih okolnosti nezgode.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.