"BOLJE DA TEBE UVREDE, NEGO TI NEKOG" Mudre misli oca Tadeja koje treba pročitati barem jednom dnevno
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveta gora, poznata i kao "kivot pravoslavlja", predstavlja mesto duhovne obnove i molitve, gde monasi kroz tišinu i asketski život stiču duboko razumevanje ljudske duše.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveti Oci uče da duša čoveka nalazi smirenje kada se poveže sa Bogom kroz molitvu. „Isusova molitva“ – „Gospode Isuse Hriste, pomiluj me“ – smatra se najsnažnijim oružjem protiv nemira uma i srca. Ponovno izgovaranje ove molitve u tišini vodi čoveka ka duhovnoj molitvi, koja dušu ispunjava svetlom i mirom.

Otac Paisije je govorio:
- Tišina rađa molitvu, a molitva dovodi slatku Božiju prisutnost.
U svetu prepunom stresa i zbunjenosti, monasi savetuju ljude da svakodnevno nalaze trenutke tišine, bar na nekoliko minuta, kako bi se povezali sa Bogom i crpeli snagu.

Jedan od najvećih neprijatelja duhovnog mira je ponos. Starci Svete gore naglašavaju da je poniznost početak lečenja duše.
Sveti Paisije je govorio: „
- Kada se čovek ponizi, Bog mu daje svoju blagodat i rešava sve njegove probleme.
Umesto da se borimo da nam bude priznato pravo ili da tražimo pravdu, bolje je da prepustimo Bogu da deluje u našim životima.

Iskušenja i patnje su deo ljudskog života. Monasi uče da ništa ne događa bez razloga, a patnje su prilika da se približimo Bogu. Sveti Porfirije je govorio: "Kada dođu teškoće, nemoj da se bojiš. Nauči da ih nosiš sa strpljenjem i molitvom, i videćeš da će postati blagoslov u tvom životu.“
Starci naglašavaju da čovek treba da veruje u Božiju volju i da se ne obeshrabruje. Često ono što izgleda kao nesreća, u stvari je duhovni dar koji nas vodi ka većoj duhovnoj zrelosti.
Srce koje nosi gnev i osvetoljubivost ne može da nađe smirenje. Oproštaj je ključ koji otvara vrata mira. Otac Efrem Katunakijski je govorio: "Ako ne oprostiš, kako ćeš tražiti oproštaj od Boga?“
Ljubav prema drugima, čak i prema onima koji nas nepravdaju, predstavlja najveću duhovnu pobedu. Starci uče da prava radost dolazi u nesebičnoj službi i prihvatanju drugih, kao što to čini Hristos prema nama.
Duhovni saveti staraca Svete gore pružaju duhovni lek za probleme savremenog života. Molitva, poniznost, strpljenje i oproštaj osnovni su elementi koji mogu izlečiti dušu i dovesti je do božanskog mira. U svetu prepunom stresa i nesigurnosti, mudrost Svetogorskih otaca ostaje svetionik nade i istine.
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Svojim životom i delom je postao duhovni predvodnik srpskog naroda.
Vreme je da se podsetimo mudrih misli najvećeg srpskog svetitelja.
Jednom prilikom, ovaj duhovnik je odgovorio na pitanje - Ko može povrediti čoveka? Iako bi mnogi pomislili da je to pitanje koje zahteva dug odgovor, otac Tadej je to objasnio u dve rečenice.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Podsećajući na tajnu Nojevog opstanka, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pravednosti u svetu i kako istrajnost u Bogu oblikuje život.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
DJ pult, svetlosni efekti i plesna masa – sve to pravo ispred ulaza u pravoslavni hram izazvalo je stotine žalbi vernog naroda i otvorilo pitanje granica poštovanja svetih prostora.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.