"BOLJE DA TEBE UVREDE, NEGO TI NEKOG" Mudre misli oca Tadeja koje treba pročitati barem jednom dnevno
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveta gora, poznata i kao "kivot pravoslavlja", predstavlja mesto duhovne obnove i molitve, gde monasi kroz tišinu i asketski život stiču duboko razumevanje ljudske duše.
Starci Svete gore, sa iskustvom molitve i asketskog života, nude duhovne savete koji deluju kao lek za savremene psihičke i duhovne teškoće čoveka.
Sveti Oci uče da duša čoveka nalazi smirenje kada se poveže sa Bogom kroz molitvu. „Isusova molitva“ – „Gospode Isuse Hriste, pomiluj me“ – smatra se najsnažnijim oružjem protiv nemira uma i srca. Ponovno izgovaranje ove molitve u tišini vodi čoveka ka duhovnoj molitvi, koja dušu ispunjava svetlom i mirom.

Otac Paisije je govorio:
- Tišina rađa molitvu, a molitva dovodi slatku Božiju prisutnost.
U svetu prepunom stresa i zbunjenosti, monasi savetuju ljude da svakodnevno nalaze trenutke tišine, bar na nekoliko minuta, kako bi se povezali sa Bogom i crpeli snagu.

Jedan od najvećih neprijatelja duhovnog mira je ponos. Starci Svete gore naglašavaju da je poniznost početak lečenja duše.
Sveti Paisije je govorio: „
- Kada se čovek ponizi, Bog mu daje svoju blagodat i rešava sve njegove probleme.
Umesto da se borimo da nam bude priznato pravo ili da tražimo pravdu, bolje je da prepustimo Bogu da deluje u našim životima.

Iskušenja i patnje su deo ljudskog života. Monasi uče da ništa ne događa bez razloga, a patnje su prilika da se približimo Bogu. Sveti Porfirije je govorio: "Kada dođu teškoće, nemoj da se bojiš. Nauči da ih nosiš sa strpljenjem i molitvom, i videćeš da će postati blagoslov u tvom životu.“
Starci naglašavaju da čovek treba da veruje u Božiju volju i da se ne obeshrabruje. Često ono što izgleda kao nesreća, u stvari je duhovni dar koji nas vodi ka većoj duhovnoj zrelosti.
Srce koje nosi gnev i osvetoljubivost ne može da nađe smirenje. Oproštaj je ključ koji otvara vrata mira. Otac Efrem Katunakijski je govorio: "Ako ne oprostiš, kako ćeš tražiti oproštaj od Boga?“
Ljubav prema drugima, čak i prema onima koji nas nepravdaju, predstavlja najveću duhovnu pobedu. Starci uče da prava radost dolazi u nesebičnoj službi i prihvatanju drugih, kao što to čini Hristos prema nama.
Duhovni saveti staraca Svete gore pružaju duhovni lek za probleme savremenog života. Molitva, poniznost, strpljenje i oproštaj osnovni su elementi koji mogu izlečiti dušu i dovesti je do božanskog mira. U svetu prepunom stresa i nesigurnosti, mudrost Svetogorskih otaca ostaje svetionik nade i istine.
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Svojim životom i delom je postao duhovni predvodnik srpskog naroda.
Vreme je da se podsetimo mudrih misli najvećeg srpskog svetitelja.
Jednom prilikom, ovaj duhovnik je odgovorio na pitanje - Ko može povrediti čoveka? Iako bi mnogi pomislili da je to pitanje koje zahteva dug odgovor, otac Tadej je to objasnio u dve rečenice.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Reči pustinjaka iz 6. veka nude jednostavan odgovor na pitanje zašto nemir opstaje i kako se prekida bez borbe sa samim sobom.
Crkva na bolest ne gleda isključivo kroz prizmu tela, već čoveka posmatra kao jedinstvo telesnog i duhovnog.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Ruski monah iz Pskovsko-pečerske pustinje nas podstiče da preispitamo naš odnos prema telu, lekarima i veri, i otvara temu o kojoj se retko govori javno — da li se isceljenje uopšte uvek meri nestankom bola.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Mitropolit kruševački David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.