DA LI POKOJNIKOVE STVARI MOGU DA SE ZADRŽE I ŠTA SA NJIMA POSLE SMRTI BLIŽNJIH: Sveštenik dao jasan odgovor na pitanje koje muči većinu vernika
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik.
Crkva jasno poručuje da praznoverje nije deo istinske vere. Otkrijte zašto pravoslavni pogled na "nesrećne" dane poziva na odgovornost i veru, a ne na strah i sujeverje.
U pravoslavnoj tradiciji svakodnevni život se posmatra kroz prizmu Božijeg blagoslova, u kojoj nije mesto sujeverju i praznoverju. Crkva uči da su svi dani dar od Boga, te da u svakom trenutku treba nastojati širiti ljubav, dobrotu i veru. U tom kontekstu, pojam "petak 13." kao "nesrećan dan" stran je hrišćanskom učenju. Za verujuće, svaki dan je prilika da se učini dobro i približi Bogu, jer vera u Njega preuzima sve, pa i najdublje ljudske strahove od "loših" dana.
Prema rečima sveštenika Predraga Šćepanovića, paroha tološkog i direktora radija Svetigora, nijedan dan nije nesrećan.
- Svi dani su Bogom blagosloveni i u svim danima treba i može da se čini dobro i širi hrišćanska ljubav. Petak 13. nikako nije nesrećan dan, jer je i taj dan stvoren od Boga - naglašava otac Predrag i dodaje:
- Praznoverje i sujeverje su pokazatelj nepostojanja prave vere u Boga i Božiju Crkvu. Praznoverje koje petak 13. smatra nesrećnim danom nastalo je iz dokolice, a njegove tvorce često motiviše želja da sudbinu postave na mesto prave vere. Tim sujeverjem se često pokušava izbeći odgovornost za loše postupke, jer, eto, petak 13. je po njihovom mišljenju nesrećan dan. Čovek mora da bude odgovoran za svoje postupke, a nikako za loše posledice svojih dela ne može biti kriv petak 13, crna mačka, ili nešto slično - zaključuje protojerej Predrag Šćepanović, prenosi “Dan”.
U pravoslavnoj veri, svakodnevni izazovi i nesreće nisu proizvod magije ili postojanja nečeg "lošeg" u određenim danima, već su poziv na dublje razumevanje vlastite odgovornosti i unutrašnje borbe. Pravoslavna vera nas uči da se ne predajemo strahu i sujeverju, već da verujemo u Božiju providnost koja nas vodi kroz sve životne turbulencije.
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere. Napadi na pravoslavne hrišćane i uništavanje svetinja postali svakodnevnica nakon pada vlade u Siriji.

DA LI POKOJNIKOVE STVARI MOGU DA SE ZADRŽE I ŠTA SA NJIMA POSLE SMRTI BLIŽNJIH: Sveštenik dao jasan odgovor na pitanje koje muči većinu vernika
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
DA LI JE MOGUĆE VEROVATI U BOGA, ALI NE I U CRKVU? Vladika Atanasije dao je kratak i jasan odgovor zbog kojeg će se mnogi zamisliti
DŽIHADISTI UPALI U PRAVOSLAVNU CRKVU I UNIŠTILI JE: Situacija u Siriji sve gora za hrišćane, upućen apel za pomoć (VIDEO)
Religijski lideri i različiti eksperti slažu se da praznoverja oko petka 13. nemaju čvrste temelje. Strah od ovog dana često odražava ljudsku sklonost ka iracionalnom razmišljanju i nedostatku prave vere.
Dok mnogi sakupljaju lekovite trave i prate narodne običaje, Crkva podseća da vera nije ritual, već dela ljubavi i život po Jevanđelju – istinsko osveženje duše dolazi kroz molitvu i pokajanje, a ne kroz praznoverje.
Ukoliko verujete u njihovu moć, bitno je da znate šta oni predstavljaju i kako Crkva gleda na to, a onda možete doneti odluku da li su za vas i vaš dom ili ipak ne.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pouka ovog monaha pokazuje kako skromnost, ljubav prema bližnjima i predanje Božijoj volji mogu promeniti svakodnevicu i doneti mir u haotičan život.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.