DA LI POKOJNIKOVE STVARI MOGU DA SE ZADRŽE I ŠTA SA NJIMA POSLE SMRTI BLIŽNJIH: Sveštenik dao jasan odgovor na pitanje koje muči većinu vernika
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik.
Crkva jasno poručuje da praznoverje nije deo istinske vere. Otkrijte zašto pravoslavni pogled na "nesrećne" dane poziva na odgovornost i veru, a ne na strah i sujeverje.
U pravoslavnoj tradiciji svakodnevni život se posmatra kroz prizmu Božijeg blagoslova, u kojoj nije mesto sujeverju i praznoverju. Crkva uči da su svi dani dar od Boga, te da u svakom trenutku treba nastojati širiti ljubav, dobrotu i veru. U tom kontekstu, pojam "petak 13." kao "nesrećan dan" stran je hrišćanskom učenju. Za verujuće, svaki dan je prilika da se učini dobro i približi Bogu, jer vera u Njega preuzima sve, pa i najdublje ljudske strahove od "loših" dana.
Prema rečima sveštenika Predraga Šćepanovića, paroha tološkog i direktora radija Svetigora, nijedan dan nije nesrećan.
- Svi dani su Bogom blagosloveni i u svim danima treba i može da se čini dobro i širi hrišćanska ljubav. Petak 13. nikako nije nesrećan dan, jer je i taj dan stvoren od Boga - naglašava otac Predrag i dodaje:
- Praznoverje i sujeverje su pokazatelj nepostojanja prave vere u Boga i Božiju Crkvu. Praznoverje koje petak 13. smatra nesrećnim danom nastalo je iz dokolice, a njegove tvorce često motiviše želja da sudbinu postave na mesto prave vere. Tim sujeverjem se često pokušava izbeći odgovornost za loše postupke, jer, eto, petak 13. je po njihovom mišljenju nesrećan dan. Čovek mora da bude odgovoran za svoje postupke, a nikako za loše posledice svojih dela ne može biti kriv petak 13, crna mačka, ili nešto slično - zaključuje protojerej Predrag Šćepanović, prenosi “Dan”.
U pravoslavnoj veri, svakodnevni izazovi i nesreće nisu proizvod magije ili postojanja nečeg "lošeg" u određenim danima, već su poziv na dublje razumevanje vlastite odgovornosti i unutrašnje borbe. Pravoslavna vera nas uči da se ne predajemo strahu i sujeverju, već da verujemo u Božiju providnost koja nas vodi kroz sve životne turbulencije.
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere. Napadi na pravoslavne hrišćane i uništavanje svetinja postali svakodnevnica nakon pada vlade u Siriji.

DA LI POKOJNIKOVE STVARI MOGU DA SE ZADRŽE I ŠTA SA NJIMA POSLE SMRTI BLIŽNJIH: Sveštenik dao jasan odgovor na pitanje koje muči većinu vernika
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
DA LI JE MOGUĆE VEROVATI U BOGA, ALI NE I U CRKVU? Vladika Atanasije dao je kratak i jasan odgovor zbog kojeg će se mnogi zamisliti
DŽIHADISTI UPALI U PRAVOSLAVNU CRKVU I UNIŠTILI JE: Situacija u Siriji sve gora za hrišćane, upućen apel za pomoć (VIDEO)
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Vreme koje čovek dobrovoljno posveti crkvi dobija dublji smisao.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.